-->

Komentari na Prijedlog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje

Large_fah_logo_croatian_short_black-01

Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina postavio je u proces javnog savjetovanja putem platforme e-Savjetovanje u periodu od 14. do 29. siječnja 2021. godine Prijedlog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje.

Prijedlog Protokola komentirali zajedno s partnerskim organizacijama Kućom ljudskih prava Zagreb, Inicijativom mladih za ljudska prava, Zagreb Pride-om i Gong-om.

Iako pozdravljamo novi Prijedlog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje, smatramo da Prijedlog Protokola ima određenih nedostataka koje je bilo nužno adresirati radi potpunog razumijevanja prava i obveza nadležnih tijela u suzbijanju i praćenju zločina iz mržnje te važnosti uključivanja i koordiniranja svih dionika u tom procesu. 

Kako bismo doprinijeli što kvalitetnijem sustavu zaštite žrtava nasilja motiviranog mržnjom, nužno je da nadležna tijela (policija, državno odvjetništvo, sud) provedu pojedinačnu procjenu svake žrtve i utvrde njezine posebne potrebe, a sve u skladu s Direktivom 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 29. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP, što u Prijedlogu Protokola nije jasno propisano.

Dodatno, smatramo da je u analizu stanja društva potrebno uključiti i provedena istraživanja i statistiku koju vode organizacije civilnog društva.

Primjerice, prema istraživanjima Zagreb Pridea (2013. i 2018. godine), preko 90% ispitanih LGBTIQ osoba zločine iz mržnje ne prijavljuju nadležnim tijelima na koje se odnosi Protokol (policiji ili državnom odvjetništvu), a jedan o razloga je nepovjerenje u institucije odnosno policiju, što je vrlo zabrinjavajuće. Nedavno donesena presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sabalić v. Hrvatska (siječanj 2021. godine) pokazuje ozbiljne propuste nadležnih tijela u procesuiranja zločina iz mržnje u vidu da nije prepoznato da je riječ o zločinu iz mržnje iako su postojali jasni elementi koji su upućivali na to. Iako je žrtva zadobila tjelesne ozljede, u predmetnom slučaju počinitelj je kažnjen za prekršaj protiv javnog reda i mira i kažnjen novčanom kaznom od 300 kn, a da se motiv mržnje uopće nije utvrđivao.

To dokazuje da je statističko praćenje predviđeno Protokolom manjkavo i ne odražava stvarnu sliku stanja u društvu jer ovaj sustav nije niti zabilježio, a niti neće zabilježiti zločin iz mržnje protiv P. Sabalić, iako je Europski sud za ljudska prava ukazao da se radi o propustu kvalificiranja ovog slučaja kao kaznenog djela iz čl. 87 (21) Kaznenog zakona. Takvih situacija ima više, počeši sa slučajem Šečić v. Hrvatska iz davne 2007. godine, slučajem Škorjanec v. Hrvatska te mnogim budućim slučajevima koji svoj epilog upravo čekaju na Europskom sudu poput slučajeva Beus protiv Hrvatske ili Zahtila protiv Hrvatske.

Upravo zbog navedenog, nužno je Protokolom urediti i suradnju nadležnih tijela s organizacijama civilnog društva na način da se u praćenju, obradi i prezentaciji podataka o pojavama zločina iz mržnje uključe i pokazatelji koje imaju i organizacije civilnog društva (npr. kvalitativna i kvantitativna istraživanja, kao i prijave o zločinima iz mržnje koje zaprimaju i organizacije civilnog društva).

Dodatni komentari uključuju:

Imajući na umu da ne postoji jedinstvena definicija govora mržnje budući da je govor mržnje inkriminiran kroz više odredbi (kaznenih i prekršajnih), radi preciznosti i jasnoće konkretnog članka, predlaže se da se u članku 1 Prijedloga Protokola odvoji zločin iz mržnje kao kazneno djelo iz čl. 87 (21) Kaznenog zakona, napravi jasna distinkcija u odnosu na čl. 325. Kaznenog zakona, a da se u odvojenom stavku inkriminiraju prekršaji počinjeni iz mržnje.  

U članku 5 Prijedloga Protokola naveden je dio osnova na koje se kazneno djelo zločina iz mržnje prema čl. 87 (21) Kaznenog zakona odnosi, ali nisu objedinjene sve karakteristike (diskriminacijske osnove) iz različitih zakona koji se odnose na druga kaznena ili prekršajna djela s motivom mržnje.

Novitet u članku 7 predstavljaju indikatori za utvrđivanje zločina iz mržnje, ali ostaje nejasan odnos prema neverbaliziranim izrazima mržnje (npr. salutiranje) u stavku 2, alineji 9.

Članke 11 i 13 potrebno je dopuniti tako da dostava anonimiziranih presuda bude zajamčena svim članovima Radne skupine, a kako bi se mogla uopće ispuniti njena svrha iz članka 16. st. 2 (praćenje i analizu pojavnosti zločina iz mržnje, koordinaciju međuresorne suradnje u borbi protiv zločina iz mržnje te izradu preporuka za unaprjeđenje sustava borbe protiv zločina iz mržnje).

U članku 16 smatramo da je potrebno dodati uključivanje predstavnika/ca drugih institucija i organizacija civilnog društva. Prije svega, smatramo da je potrebno uključiti druge dvije pravobraniteljske institucije – Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Naime, te pravobraniteljske institucije su nadležne za rad po pritužbama na diskriminatornim osnovama koje su i osnove za počinjenje djela koja su predmet ovog Protokola i rada Radne skupine: u slučaju Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova to su osnove spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta i izražavanja, a u slučaju Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom radi se o osnovi invaliditeta. Obje pravobraniteljske institucije u svojim izvješćima posebnu pozornost pridaju području borbe protiv nasilja motiviranog mržnjom te izrađuju preporuke za institucije u sustavu prevencije i sankcioniranja. 

Dodatno, smatramo da bi se u rad Radne skupine trebalo uključiti i Službu za podršku žrtvama i svjedocima pri Ministarstvu pravosuđa i uprave budući da se ta služba upravo bavi kreiranjem i provedbom politike za i prema žrtvama i svjedocima i tom smislu bi njihova ekspertiza bila vrijedan doprinos u radu Radne skupine za praćenje zločina iz mržnje.

Također, smatramo da bi se u rad Radne skupine trebalo uključiti više predstavnika/ca civilnog društva, sukladno iskazanom interesu i mogućnosti dokazivanja relevantnog iskustva za rad u ovom području. Prije svega mislimo na organizacije koje imaju direktan kontakt sa žrtvama putem pružanja raznih oblika podrške (npr. besplatne pravne pomoći, informiranja o pravima žrtava i svjedoka, savjetovanja i dr.) društvenim skupinama za čija prava se posebno zalažu, a koji su u riziku od nasilja motiviranog mržnjom radi određenih karakteristika ili pripadnosti manjinskim skupinama.

 

U ponedjeljak 15. veljače 2021. godine, objavljeno je izvješće o provedenom savjetovanju.

Od ukupno zaprimljenih 67 komentara, u cijelosti su prihvaćena samo dva, a djelomično je prihvaćeno šest komentara. Na znanje je primljeno 10 komentara, a nije prihvaćena većina od 49 komentara odnosno u postocima, odbijeno je 73% pristiglih komentara, prihvaćeno je 3%, djelomično je prihvaćeno 9% odnosno, na znanje je primljeno 15% komentara.

Komentare su uputile i druge organizacije civilnog društva, pojedinci, ali i pravobraniteljske institucije – Ured pučke pravobraniteljice, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom i Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Centar za mirovne studije nastavit će pratiti područje nasilja motiviranog mržnjom te aktivno sudjelovati u komunikaciji usmjerenoj prema poboljšanju prilika u ovom području, odnosno smanjenju nasilja motiviranog mržnjom.

 

Ovaj članak nastao je u okviru projekta Činjenicama protiv mržnje (Facts Against Hate) kojeg financira Europska unija u okviru Opće uprave za pravosuđe i potrošače, u okviru Programa za prava, jednakosti i građanstvo.

Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.