-->

Tisuće svjedočanstava izbjeglica, a niti jedna učinkovita istraga

Large-noimage

Nasilna i nezakonita protjerivanja izbjeglica i drugih migranata već su pet godina praksa hrvatske policije. O tome ne samo da su izvještavale brojne domaće i međunarodne organizacije te upozoravala Pučka pravobraniteljica, već su o tome u 2019. godini svjedočili i sami hrvatski policajci koji su dobivali i bili prisiljeni izvršavati nezakonite naredbe sebi nadređenih – te su zbog nepostojanja adekvatnog sustava prijavljivanja tražili zaštitu Pučke pravobraniteljice.

Organizacije u Bosni i Hercegovini i Srbiji mjesečno izvještavaju o tisućama osoba koje su na ovaj način nezakonito protjerane, a aktivisti Border Violence Monitoring mreže vrijedno bilježe svjedočanstva žrtava dajući im na taj način glas.

Centar za mirovne studije od samih je početaka humanitarno-političke krize koja je otpočela 2015. godine aktivan u zaštiti prava izbjeglica i drugih migranata. Dio aktivnosti koje CMS provodi uključuje i pružanje pravne pomoći, a u situacijama nezakonitih protjerivanja žrtvama je pristup pravnim lijekovima u praksi ograničen iz više razloga: nepoznavanje pravnog sustava u Republici Hrvatskoj, jezična barijera te činjenica da su protjerani izvan teritorija RH. Ono najvažnije, kod nezakonitog protjerivanja osobama nije dostupan učinkovit pravni lijek prema standardima utvrđenim sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava. Navedena sudska praksa kazuje kako u kontekstu kolektivnih protjerivanja i s njime povezanih mučenja, čak i da kazneni postupci jesu dostupni nakon samog protjerivanja, to nije dovoljno za zadovoljenje kriterija učinkovitosti pravnog lijeka. Naprotiv, kako bi u ovim slučajevima pravni lijek bio učinkovit on nužno mora imati suspenzivan efekt – odnosno mora pružati mogućnost da se osoba pravnim lijekom posluži prije nego li je protjerana iz zemlje. S obzirom da se navedena ilegalna protjerivanja iz Hrvatske odvijaju van bilo kakvog zakonski predviđenog postupka, ne postoji niti pravni lijek koji bi osoba mogla iskoristiti kako bi spriječila da je policijski službenici u čijoj je osoba kontroli nezakonito protjeraju.

Nadalje, i u procesima kada osobe pokrenu kaznene postupke zbog narušavanja njihovih prava nakon što su im povrede učinjene, nismo upoznati niti s jednim postupkom koji bi prema utvrđenim kriterijima bio smatran učinkovitom istragom. Naime, iako postoje brojni navodi mučenja i nasilja te, prema našim saznanjima, najmanje 18 kaznenih prijava zbog nezakonitog protjerivanja i/ili nasilja nad izbjeglicama i drugim migrantima – niti jedna optužnica nije podignuta te, sukladno tome, niti u jednom prijavljenom slučaju nisu identificirani, procesuirani niti sankcionirani počinitelji prijavljenih kaznenih djela. 

Također, upućujemo i na Izvješće Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost s rasprave o uskraćivanju međunarodne zaštite u RH od 1. ožujka 2018., u kojem stoji ocjena Pučke pravobraniteljice o neučinkovitosti istraga:

"Naglasila je da su prve pritužbe o vraćanju migranata bez provođenja individualiziranog pristupa počeli zaprimati krajem 2016. godine (...) Istaknula je da su pokrenuli postupke i da su temeljem dobivenih pritužbi bili u neprestanoj komunikaciji s MUP-om. Prema dostupnim informacijama, istrage MUP-a o tim navodnim događajima su se svodila na krajnji zaključak da ti događaji nisu zabilježeni u policijskim evidencijama. Budući da se evidencije u MUP-u o takvim postupcima uobičajeno ne vode, kazala je da učinkovitu istragu tada nisu bili u mogućnosti ni provesti. Nakon određenog vremena, došla je do saznanja da se o tim slučajevima vodila istraga u okviru Ravnateljstva policije, a o kojoj njezin Ured nije dobio konkretne podatke, te je postavila pitanje zašto takvu istragu nije vodila Služba za unutarnju kontrolu. Smatra simptomatičnim da nisu bili u mogućnosti dobiti snimke termovizijskih kamera za sporne situacije u kojima je navodno došlo do nasilja uz obrazloženje da za konkretno vrijeme snimke ne postoje.“

Nadalje, iz kaznenih prijava kaznenih djela povezanih s nezakonitim protjerivanjima koje je podnio sam CMS ili je imao uvid u postupak, razvidno je kako nije ni učinjeno ono što je prema međunarodnom i nacionalnom pravu nužno kako bi se počinitelji identificirali te su postupci uglavnom bili neopravdano dugi i nije im se pristupalo s dužnom revnosti – iz čega slijedi da kriteriji za učinkovitu istragu nisu uspunjeni. Naglašavamo kako je u predmetima koji uključuju žrtve i svjedoke koji su izbjeglice i drugi migranti žurnost u postupku je ključna, zbog čestih izmjena njihove lokacije u potrazi za zaštitom – te je protekom vremena sve teže žrtve identificirati i locirati. U nastavku CMS iznosi analizu postupaka po podnesenim kaznenim prijavama u obujmu u kojem je to zakonski dopušteno.

  1. K-US-194/2018

    Kazneni postupak odnosi se na izuzetno tragičan slučaj u kojem su hrvatski policajci afganistanskoj obitelji onemogućili pristup sustavu azila te ih zatim nezakonito protjerali s područja Republike Hrvatske, što je za direktnu posljedicu imalo smrt šestogodišnje Madine Hussiny (Hussainkhel; Hassiny). U navedenom slučaju iscrpljeni su svi pravni lijekovi u RH te je on trenutno pred Europskim sudom za ljudska prava (15670/18 i 43115/18).

    Istraga ovog slučaja jest prema izdvojenom mišljenju troje ustavnih sudaca uz presudu Ustavnog suda U-IIIBi-1385/2018 od 18. prosinca 2018. „proceduralni formalizam u pristupu nadležnih pravosudnih tijela istrage“. U nastavku spomenutog izdvojenog mišljena također daju ocjenu kako „nadležna tijela istrage nisu zadovoljila niti osnovni prag koji proizlazi iz ustavne odnosno konvencijske obveze provođenja učinkovite istrage u slučajevima u kojima je došlo do uskraćivanja temeljnih prava građana kao što je pravo na život ili čovječno postupanje“. To mišljenje sudaca Ustavnog suda analizira niz kontradiktornosti i nedosljednosti u dokaznom materijalu, bitne propuste u prikupljanju dokaznog materijala,  ukazuje na nedostatnost obrazloženja te na temelju više stavaka ukazuje na nedovoljnu utvrđenost činjeničnog stanja – te posljedično na manjak dužne revnosti i neučinkovitost istrage. Vezano uz ovu istragu Ured pučke pravobraniteljice također je doveo u pitanje učinkovitost istrage te naveo nezakonitosti u postupanju i manjak dužne suradnje s njezinim Uredom koji je u ovom slučaju pokrenuo ispitni postupak. U pitanje je dovedena i uskrata dokaznog materijala gdje je u objavi Ured pučke pravobraniteljice istaknuo: „I kad je u pitanju slučaj pogibije djevojčice Madine Hussiny, snimke termovizijskih kamera nisu pučkoj pravobraniteljici bile dostupne, s obzirom na to da je MUP tvrdio da nisu niti sačuvane“.

  2. KN-US-14/18
    Predmet se odnosi na kaznenu prijavu koju je 18. prosinca 2018. godine podnio Centar za mirovne studije, nakon što je Border Violence Monitoring objavio snimke u kojima hrvatski policajci prekoračuju svoje ovlasti i organizirano i nasilno te ilegalno protjeruju izbjeglice. Navedene video snimke ukupnog su trajanja 240 sati, a upućuju na ukupno 54 slučaja masovnog protjerivanja na zelenoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine te prikazuju 81 policijskog sužbenika u postupanjima prema izbjeglicama i drugim migrantima, uključujući i djecu.
    Povodom ove kaznene prijave također smatramo da nije proveden učinkovit postupak, prema kriterijima ocjene učinkovitosti postupka koji uključuju zahtjev žurnosti i razumne revnosti te je potencijalno ugrožen zahtjev neovisnosti istražitelja.
    Prvo, od datuma podnošenja kaznene prijave (18. prosinca 2018.) do Rješenja o odbacivanju (31. prosinca 2020.) proteklo više od dvije godine. Unutar više od dvije godine postupanja izvršeni su izvidi koji su uključivali pribavljanje relevantne dokumentacije i prikupljanje obavijesti od predstavnice Centra za mirovne studije, policijskih službenika i Ravnateljstva policije. Također je važno za navesti kako je spomenuta obavijest od CMS-a zatražena više od godinu i sedam mjeseci od dana podnošenja kaznene prijave. Iz svega navedenog je očito da postupak nije bio izrazito zahtjevan i svakako ne opravdava postupanje dugo više od dvije godine. Također, ni ovaj postupak nije vođen s razumnom revnosti, s obzirom na činjenicu da o centralnom dokaznom materijalu nisu ispitane one osobe koje su ga prikupile, ali također i zbog toga što navedene video snimke uključuju i brojne dijelove snimane po noći gdje nije vidljivo postupanje, ali se mogu čuti hici iz vatrenog oružja. Također, ovim se potencijalno propustilo identificirati žrtve i ustvrditi jesu li izrazile namjeru za traženjem azila, što je bitan element za utvrđivanje počinjenja kaznenih djela. Uz navedeni propust, u postupku je ispitan o i osumnjičeno četiri policijska službenika od 81 vidljivog u dostavljenoj video snimci i Rješenje se u najvećem dijelu temelji upravo na iskazima osumnjičenih i njihovih nadređenih. Iz navedenog slijedi kako nije ispunjen zahtjev „razumne revnosti“ u predmetnom postupku.

  3. KR-US-601/19
    Navedeni slučaj uključuje nasilno i nezakonito protjerivanje grupe iranskih državljana sa područja RH.  U kaznenoj prijavi CMS je naveo imena oštećenika te njihove adrese, fotografije i medicinsku dokumentaciju ozljeda, psihološko mišljenje stručnjaka kao dokaze. Postupak po ovoj kaznenoj prijavi trajao je najmanje godinu i šest mjeseci, a unutar tog vremena, prema obavijesti USKOK-a iz 2020. godine izvide je provelo Ravnateljstvo policije RH te su prikupljeni podaci Državnog hidrometeorološkog zavoda RH i službena policijska evidencija – na temelju kojih je izveden zaključak o neosnovanosti navoda te je slučaj zatvoren. Očito je kako u postupku nije zadovoljen uvjet razumne revnosti s obzirom da nije uzeta u obzir medicinska dokumentacija niti drugi priloženi dokazi, nisu prikupljeni iskazi oštećenika i svjedoka kaznenih djela te nisu prikupljene izjave volonterki i predstavnica Centra za mirovne studije koje su bile u kontaktu s oštećenicima. Konačno, prema obavijesti, izvide je provodilo Ravnateljstvo policije RH što je ugrozilo neovisnost postupka, s obzirom da je ono dio hijerarhijske strukture osumnjičenih za kaznena djela navedena u predmetnoj kaznenoj prijavi. Navedeno je protivno kriterijima sudske prakse Europskog suda za ljudska prava za procjenu učinkovitosti istrage u povodu sumnje na povrede čl. 3. EKLJP-a koji zahtijevaju, između ostalog, i neovisnost istražitelja u odnosu prema osobama involviranim u događaje. Zahtijevana neovisnost mora biti potpuna, u pravu i u praksi te nije zadovoljena samo nepostojanjem hijerarhijske ili institucionalne veze.

  4. KPn-DO-1014/2020-10 i KN-DO-149/2017
    I u ovom slučaju prijavljena su nezakonita protjerivanja nekoliko skupina izbjeglica i drugih migranata. Iako je kaznena prijava podnesena još 2017. godine, CMS je obaviješten da je proslijeđena nadležnom tijelu na postupanje tek 18. prosinca 2020. godine. Izvidi su u tijeku.

 

Također, u 2020. godini CMS je podnio još četiri kaznene prijave, za koje je postupak još u tijeku.

Konačno, sve navedene kaznene prijave upućuju na počinjenje mučenja, nečovječnog postupanja i nezakonitog protjerivanja u suprotnosti s načelom zabrane vraćanja (non-refoulement), odnosno kršenje članka 3. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga, neprovođenjem učinkovitih postupaka u ovim slučajevima, ne samo da je uskraćen pristup pravnom lijeku i pravnoj zaštiti, već je povrijeđen i procesnopravni aspekt čl. 3. EKLJP-a, čime je propuštena i mogućnost utvrđivanja sadržajne povrede članka 3. EKLJP-a.

 

Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.