Emina Bužinkić iz Centra za mirovne studije ukratko je predstavila projekt te su zatim članovi kolektiva Rabah Bechiche, Sadou Diagne i David Ajobi opisali jela koja su za tu večer pripremili: cous cous na alžirski način, crvena riža na senegalski način, te joloff riža prema nigerijskom receptu s domaćim dodatkom blitve.

Publika je bila oduševljena i hranom i predstavljenim projektom.

„Okus doma donosi odličan koncept i dobro smišljenu ideju. Večerašnja hrana i izložba kroz jednu ugodnu prezentaciju zapravo pričaju neugodnu priču. Iako bi hrana trebala spajati, kroz razne društveno-ekonomske destabilizirajuće kontekste, ona nas često i razdvaja. Bivše kolonijalne zemlje iz kojih ta hrana dolazi iskorištavaju se od strane Zapada, nekada kroz otvorenu, a danas kroz prikrivene vrste nove eksploatacije. Nesigurnosti u takvim zemljama danas itekako pogoduju Zapadu, čije korporacije tamo ubiru profit, dok obični ljudi umiru ili dolaze na Zapad i postaju azilanti. Ova kampanja je način podizanja svijesti oko problema s kojima se izbjeglice suočavaju u svojim zemljama, no i u Hrvatskoj i Europi, gdje pitanje integracije (p)ostaje goruće pitanje. Ova kampanja povećava svijest oko toga što je za nas zapravo hrana, budući da postajemo svjesniji da nam namirnice na tanjurima dolaze od svugdje, te jela koja jedemo svaki dan na tanjuru sve više i više pričaju jednu policentričnu, a ne monocentričnu priču“, dao je svoj zanimljivi osvrt Antonio Kiselić.  

Dvije prijateljice, Marija Šepac i Maša Cek, također su se pridružile pohvalama. „Lijepo je što ovakvi projekti postoje, budući da putem njih možeš puno naučiti o tuđim kulturama, tradicijama, jelima; kao i o tome kako pomoći onima kojima je to potrebno. Hrana večeras je fenomenalna“, rekla je Marija. „Ovo je odlična prilika za mogućnost zapošljavanja izbjeglica, te vam želim puno sreće u pokretanju cateringa, koji će imati sjajnu hranu i kuhare“, nadodala je Maša.

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.