Osobni asistenti zaslužuju bolje uvjete rada: "Asistenti su nam ruke i noge, nedopustivo je da rade za minimalac"

Large_p1010762

Inicijativa osobni asistenti zajedno i Regionalni industrijski sindikat uz podršku Centra za mirovne studije održali su danas ispred Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike konferenciju za medije pod nazivom “Osobni asistenti zaslužuju bolje uvjete rada”. Povod konferenciji bile su najave iz Ministarstvo o skoroj objavi Nacrta Zakona o osobnoj asistenciji i upućivanje na Vladu krajem ove godine, a do kraja godine i u proceduru usvajanja u Sabor.

Zakonom će se definirati usluga osobne asistencije, sadržaj i način pružanja usluge, korisnici usluge, postupak za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije, uvjeti za pružatelje usluga, ugovaranje usluga, imenovanje, sastav i zadaća Komisije za procjenu potreba za uslugom osobne asistencije, evidencije, nadzor, financiranje usluge, naknadu štete, prekršajne i kaznene odredbe, te druga pitanja značajna za pružanje usluge osobne asistencije.

Konferencijom se je htjelo skrenuti pažnju javnosti na težak položaj osobnih asistenata te korisnika osobne asistencije, upozoriti na važnost unaprjeđenja kvalitete usluge te na nužnost poboljšanja radnih uvjeta i materijalnih prava osobnih asistenata.

Nikola Ptić, tajnik Regionalnog industrijskog sindikata, istaknuo je da je usluga osobne asistencije od životne je važnosti osobama s invaliditetom, a da su oni koji je pružaju, osobni asistenti i asistentice, istinski esencijalni radnici. Naglasio je koliko je njihov posao važan, kolika je njegova vrijednost, za osobe s invaliditetom, ali i za društvo općenito – jer oni omogućuju da jedna ranjiva skupina društva bude ravnopravna, kako to i zaslužuje biti.

No, rekao je Ptić, uvjeti u kojima godinama rade, i način na koji su zanemarivani od sustava, zorno pokazuje da se njihov rad ne cijeni ni približno koliko bi trebao. Osobni asistenti od 2006. godine rade za plaću od 4000 kuna, zaposleni su mahom na određeno, poslovi koje rade su fizički i psihički izuzetno zahtjevni, ne mogu planirati budućnost s ovim poslom i odlaze kada im se pruži prilika.

Istaknuo je također da je zakon nešto što svi dionici sustava priželjkuju i pozdravljaju, ali i da je važno da se ne propusti prilika da se osim generalnog uređenja sustava unaprijede i radni uvjeti i položaj osobnih asistenata. Više je puta istaknuo da su korisnici, osobe s invaliditetom, razlog postojanja usluge, i moraju biti u središtu svi razgovora i svih rješenja problema u sustavu, ali odmah uz njih stoje i osobni asistenti, radnici u sustavu, bez čijeg rada nema ni usluge, a bez poboljšanja njihovih uvjeta rada nema ni podizanja kvalitete usluge. Naglasio je da velika većina korisnika to jako dobro zna, jer su sa svojim asistentima iz dana u dan, i jasno im je da njihova prava na kvalitetnu uslugu i dostojanstven rad nisu u sukobu, nego su komplementarna, te da je zato važno da Ministarstvo ne dopusti da se plaće i uvjeti rada asistenata određuju arbitrarno, od poslodavca do poslodavca, prema tržišnim kriterijima, jer radi se o javnoj socijalnoj usluzi i oni koji je pružaju moraju biti tretirani kao esencijalni radnici a njihova prava jednaka pravima radnika u javnom sustavu socijalne skrbi.

Melani Boris, korisnica osobne asistencije i članica Inicijative mladih s invaliditetom, kazala je da je najava donošenja Zakona o osobnoj asistenciji potaknula mlade osobe s invaliditetom da pokrenu svoju inicijativu: “Nekoliko nas mladih s invaliditetom odvažilo se ukazati na bolje rješenje podrške osobama s invaliditetom u RH. Invaliditet nas je ograničio za neke stvari, ali unatoč tome ne želimo biti socijalni slučajevi niti tražimo popuštanje. Želimo jednaka očekivanja. Želimo stabilan sustav podrške prema unaprijed utvrđenim individualnim potrebama svake osobe kako bismo imali kvalitetan i neovisan život, bili aktivni i dali svoj doprinos zajednici u kojoj živimo. Prestari smo za čekanje, a premladi na život kao u staračkom domu!”

Naglasila je kako od zakona očekuju da se zanimanje “osobni asistent” profesionalizira i bude kao takvo prepoznato u sustavu. Istaknula je problem s kojim se posljednjih godina suočavaju osobe s invaliditetom, a to je teškoća pronalaska asistenata jer nitko ne pristaje raditi za minimalac tako odgovoran posao, i još i na ugovor na određeno.

Rekla je i sljedeće: “Za naše asistente zahtijevamo plaću dostojnu čovjeka u 21. stoljeću, a nama potreban fond sati asistencije. Neprihvatljivo je da osobni asistenti imaju satnicu 21,74 kn! U tih sat vremena primjerice korisniku pomaži oko osobne higijene i u kućanstvu, a i da odu negdje. Dok je s druge strane neprihvatljivo da sve svoje potrebe korisnici moraju u većini slučajeva isplanirati u 4h dnevno!”

“Želimo individualan pristup svakoj osobi s invaliditetom u određivanju potrebne satnice asistencije, a što bi u konačnici trebalo rezultirati da pojedine skupine OSI imaju više asistenata. Nije isto osobi koja živi sama ili s obitelji, studira ili radi te je zato potrebno sagledati sve aspekte svakodnevnog života. Asistenti su nama doslovne naše ruke i noge, te nam omogućuju samo djelić samostalnog i neovisnog života zbog ograničenja rada poslije 22h ili neradnim danima. Zahtijevamo pravo na asistenciju i tada, ali opet na fer način prema osobnom asistentu uz uvećanu satnicu za rad noću, nedjeljom i praznikom”, zaključila je Boris.

Hrvoje Ćurlin, osobni asistent i koordinator Inicijative Osobni asistenti zajedno, iznio je prijedloge inicijative za zakon o osobnoj asistenciji: “S obzirom da zanimanje osobnog asistenta osobama s invaliditetom (OA) trenutno nije uopće prepoznato kao takvo, želimo da se zanimanje uvrsti u nacionalnu klasifikaciju zanimanja, te da se također definira i standard zanimanja koji bi bio prva stepenica prema daljnjem poboljšanju radnih uvjeta OA a potom i same usluge. Nadolazećim Zakonom o osobnoj asistenciji treba biti jasno i detaljno definiran opseg poslova koje osobni asistenti obavljaju, kao i način kako se kontrolira i sprečava da se asistente iskorištava da rade poslove koji nisu u njihovom opisu posla. Nastavno na to, tražimo da država osigura besplatnu i svima dostupnu profesionalnu edukaciju i stručno usavršavanje.”

“Naš je drugi prijedlog povećanje radnih prava i njihova zaštita što uključuje povećanje neto plaće s trenutnih 2000 kn za pola, odnosno 4000 kn za puno radno vrijeme na minimalno 6000 kn za puno radno vrijeme uz sve prateće dodatke za staž, otežane uvjete rada i slično po uzoru na npr. zaposlenike u ustanovama socijalne skrbi. Uz to smatramo da osobnim asistentima treba biti omogućeno da rade puno radno vrijeme uz uvjet da ako kombiniraju dva ili više korisnika, da im vrijeme koje provedu u putovanju između korisnika te administrativnim poslovima ulazi u redovno radno vrijeme. Također, i da standardni oblik zaposlenja bude ugovor na neodređeno.

Tražimo da se posebna pozornost posveti zaštiti na radu, tj. da bi osobni asistenti morali raditi u sigurnim radnim uvjetima, zaštićeni od pretjeranih i štetnih fizičkih napora, kao i od psihičkih ugroza poput prekomjernog stresa, mobbinga, maltretiranja od strane korisnika, obitelji korisnika ili poslodavca”, nastavio je Ćurlin.

Zaključno, naglasio je da “materijalna prava i uvjeti rada osobnih asistenata trebaju biti osigurani kolektivnim ugovorom, kako bi se izbjeglo jednostrano smanjivanje prava od strane poslodavaca te kako bi kroz socijalni dijalog s poslodavcima i ministarstvom bilo omogućeno kontinuirano poboljšavanje plaća i uvjeta rada osobnih asistenata”, te je pozvao ministarstvo da na korist svih dionika usluge osobne asistencije što prije adresira ove goruće probleme i omogući kvalitetno provođenje usluge.

Sandra Kasunić iz Centra za mirovne studije navela je da je pravo na rad, pravednu plaću, socijalnu sigurnost, zdravstvenu skrb i adekvatan standard života dio ekonomskih i socijalnih ljudskih prava te su sastojci za dostojanstven život kao i na sudjelovanja u našem društvu i koje nam garantira naš Ustav. Međutim, kako je istaknula, ta prava nisu svima u istoj mjeri dostupna, a nekima, kao što su to osobe sa invaliditetom, bez dodatne podrške sustava poput primjerice osobne asistencije ona su gotovo neostvariva.

“Kako bi uključivo društvo postalo realnost, država mora osigurati kvalitetnu i održivu osobnu asistenciju zbog čega oni koje je pružaju odnosno osobni asistenti trebaju biti adekvatno plaćeni te im trebaju biti osigurani stabilan radni odnos i adekvatni radni uvjeti”, zaključila je Kasunić.

Na kraju konferencije Nikola Ptić je naveo kako se nadaju da će ministarstvo uvažiti njihove prijedloge i otvoriti dijalog s inicijativom i sindikatom, te pozvao sve osobne asistente da se pridruže borbi za bolja radna mjesta: “Ono što je najvažnije jest da se što više osobnih asistenata i asistentica priključi inicijativi Osobni asistenti zajedno i Regionalnom industrijskom sindikatu, jer naša je snaga je u tome da smo zajedno, da smo brojni i glasni, tako možemo promijeniti stvari i izboriti se dostojanstvena radna mjesta! Pogledajte našu Facebook stranicu Osobni asistenti zajedno i javite nam se!”

Time je zaključena konferencija za medije, a predstavnici inicijative i sindikata uručili su nadležnima u Ministarstvu svoje prijedloge za Zakon o osobnoj asistenciji.

 



Projekt PRAVA U PRAKSI - Participacijom i suradnjom do kvalitetnih politika zaštite socio-ekonomskih prava je podržan s 149.173,58 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.


Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.