Izjava za javnost Centra za mirovne studije povodom presude Županijskog suda u Zagrebu u privatnoj tužbi Željka Žutelije protiv Ive Šperande
Ovih je dana Županijski sud u Zagrebu potvrdio presudu kojom se umirovljenika Ivu Šperandu proglašava krivim za klevetu u privatnoj tužbi koju je protiv njega podnio novinar Željko Žutelija. Podsjećamo, Općinski kazneni sud u Zagrebu je Šperandu u siječnju ove godine proglasio krivim za kazneno djelo klevete iz čl. 200. st. 2. Kaznenog zakona ocijenivši da je nanio štetu ugledu Željka Žutelije time što je 2010. godine podnio pritužbu Novinarskom vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva na pisanje Nade Mirković i Željka Žutelije o prosvjedima protiv projektaCvjetni.
Ovim putem iskazujemo veliku zabrinutost ovakvim ishodom sudskog postupka protiv gospodina Šperande jer smatramo da su obje presude zanemarile činjenično stanje slučaja te propustile primijeniti čl. 200. st. 3. koji kaže da ako osoba protiv koje se vodi kazneni postupak zbog klevete dokaže istinitost svoje tvrdnje ili opravdani razlog zbog kojeg je povjerovala u istinitost sadržaja kojeg je iznijela ili pronijela, neće se kazniti za klevetu. Naime, gospodin Šperanda je imao svako pravo sumnjati u novinarsku etiku Željka Žutelije s obzirom na ton njegovih komentara o prosvjednicima u Varšavkoj ulici, koje je i samo Novinarsko vijeće časti nazvalo „navijanjem u korist krupnog kapitala“, a za koje Žutelija nikada nije odgovarao. Izrazi kao što su „graditelji na meti razgraditelja“, „talibanska diverzija“, „barikade destrukcije“, „urbana gerila“, „besposličari“, „zelembaći“, „razgraditelji koje baciš u košaru za otpatke“ kojima se Željko Žutelija služio kako bi opisao aktiviste koji su se protivili izgradnji kompleksa Cvjetni osviještenom građaninu/ki zasigurno mogu ukazati na to da se radi opokvarenom novinarstvu, kako ih je ocijenio gospodin Šperanda u svojoj pritužbi Novinarskom vijeću časti.
Iz ovih je navoda isto tako jasno da je Šperandina jedina motivacija bila da se zaštiti javni interes, što sudske presude isto tako nisu uzele u obzir. Također, Šperandini navodi nisu bili javno objavljivani, nego su, za razliku od toga, bili prijavljeni nadležnom profesionalnom udruženju te stoga dostupni manjem broju ljudi koji se takvim pritužbama bave i o njima odlučuju. I, naposlijetku, smatramo da mediji i novinari igraju relevantnu ulogu u hrvatskom društvu te bi stoga i njihov rad trebao podlijegati višem stupnju kritike od strane građana. Propust da se svi ovi faktori uzmu u obzir doveo je do narušavanja temeljnih građanskih i ustavnih prava, a poglavito slobode izražavanja, gospodina Šperande te bi mogao imati dalekosežne posljedice za demokraciju u Hrvatskoj.
Rijetki su građani koji se aktivno upuštaju u obranu javnog interesa i iskazuju solidarnost prema onima kojima je nepravda nanesena, a upravo su takve aktivnosti temelj svake istinske demokracije. Gospodin Šperanda upravo je jedan od takvih građana, no zbog svoga je djelovanja sada, po drugi puta, i kazneno osuđen. Presude poput ove mogle bi imati obeshrabrujući efekt za sve one koji bi se u budućnosti pokušali požaliti na rad novinara Novinarskom vijeću časti HND-a. Slijedom ovakvih presuda, svaki bi se takav čin potencijalno mogao smatrati kaznenim djelom klevete ili uvrede prema Kaznenom zakonu, što bi uvelike moglo utjecati na volju građana da se mjerodavnim profesionalnim udruženjima i pritužuju te učinilo profesionalna udruženja te vrste potpuno neučinkovitima. Isto tako moramo se upitati koja je onda svrha Novinarskog vijeća časti i da li uopće može obavljati svoju funkciju ako se ona temelju na pritužbama koje istovremeno mogu predstavljati kazneno djelo povrede ugleda i časti.
Nadamo da će ova nepravda biti ispravljena sudskim putem i da će gospodin Šperanda te svi građani/ke koji aktivno zastupaju javni interes na nenasilan način ustrajati u svojim nastojanjima. Ovim im putem šaljemo izraze podrške i ohrabrenja te iskrenu nadu da unatoč svemu neće odustati.
Solidarno,
Centar za mirovne studije
