Izjava Centra za mirovne studije povodom članka Jutarnjeg lista o Prihvatilištu za tražitelje azila u Dugavama

Large-noimage

Dana 7. veljače ove godine u Jutarnjem listu objavljen je članak autora Davora Butorca pod naslovom „Ne može se u Dugavama otvarati azil a da građane nitko o tome nije pitao“ u tiskanom izdanju, odnosno “NISMO RASISTI, ALI NIJE UGODNO. TI LJUDI TUMARAJU BEZ CILJA I GLEDAJU NAŠE CURE’ Stanari Dugava nakon tučnjave azilanata“ u internetskom izdanju. Radi se o članku koji na tendenciozan, diskriminatoran, ksenofobičan, rasistički i uvredljiv način opisuje tražitelje azila i obrađuje tematiku imigracije i imigranata. 

Naime, u članku se prenose nasumično prikupljene izjave stanara zagrebačkog naselja Dugave gdje se nalazi jedno od tri hrvatska prihvatilišta tražitelje azila prema kojima su tražitelji azila prikazani kao moguća sigurnosna prijetnja za stanovnike tog naselja. Tako, na primjer, jedan od sugovornika Jutarnjeg lista konstatira da „čekamo samo da počnu provale u stanove ili nešto još gore“, drugi tvrdi da tražitelji azila „unose strah u susjedstvo“, dok treći izjavljuje da „se ne usudi čovjek ni izaći iz kuće kad ih vidi.“ Nadalje, sve izjave uzete od stanovnika Dugava upućuju na to kako razlike u rasi, boji kože i kulturi tražitelja azila predstavljaju problem i nesavladivu prepreku za mir i sigurnost te lagodan život stanovnika Dugava. Tražitelje azila se stoga prikazuje izrazima poput „grupice tamnoputih muškaraca kako besciljno lutaju kvartom“, „ljudi svih rasa i običaja“, „često se iza ponoći dovikuju kao s brda na brdo“, „neki visoki crnci“, a Prihvatilište za tražitelje azila se opisuje kao „izbjeglička afrozajednica“. Usto, na jednom se mjestu navodi kako bi, uz odlagalište otpada na Jakuševcu i ranžirni kolodvor, pojava tražitelja azila u naselju mogla biti treći veliki problem, čime se implicira da je prisustvo tražitelja azila u tom naselju jednako problematično kao i ekološke ugroze, što podsjeća na civilizacijski neprihvatljiv diskurs koji nismo čuli od 90tih kada je  jedan od naših političara usporedio srpsku nacionalnu manjinu sa ekološkim problemom.

Osim ovih tendeciozno izvučenih izjava, problematičan je i način uređivanja ovog članka, koji upravo cilja na raspirivanje panike među stanovnicima i kreiranje opće i generalne osude svih tražitelja azila, umjesto da potraži uzroke incidenta u pretpanosti Prihvatilišta i nepodobnim uvjetima u kojima ljudi žive. Autor kontinuirano sugerira da je za incident presudna boja kože i podrijetlo tih osoba, a ne uvjeti života pri čemu se ne pita da li bi se isto dogodilo kada bi stavili u zajednički  objekt za stanovanje dvjestotinjak Hrvata koji se međusobno ne poznaju. Posebno je problematičan naslov članka u internetskom izdanju  „NISMO RASISTI, ALI NIJE UGODNO. TI LJUDI TUMARAJU BEZ CILJA I GLEDAJU NAŠE CURE’ Stanari Dugava nakon tučnjave azilanata“ kojim se rasistička izjava opravdava jednostavnom konstatacijom da „nismo rasisti“, ali se uz nju javlja i poruka o ugroženosti od strane tražitelja azila. Ostali podnaslovi senzacionalistički prenose djelove izjava stanara Dugava koji su isključivo u funkciji negativnog prikazivanja tražitelja azila, te koji na osnovu jednog incidenta stvaraju generalnu negativnu sliku o svim izbjeglicama.

Sve ovo navedeno zapravo govori o tome kako je Jutarnji list pristupio obrađivanju ove teme izrazito neprofesionalno, senzacionalistički, tendenciozno i sa zapanjujućim nedostatkom novinarske i ljudske etike koju očekujemo od svih medija, i to u svrhu veće čitanosti i namicanja profita koje je, nažalost, gotovo garantirana proizvodnjom moralne panike u javnosti. Nadalje, osim što je ovakvo obavljanje novinarskog posla neprofesionalno, ono je protivno nizu antidiskriminacijskih odredbi hrvatskog zakonodavstva, uključujući Zakon o suzbijanju diskriminacije i Kazneni zakon koji je nedavno stupio na snagu.

Smatramo kako ovakvo medijsko izvještavanje o ovoj osjetljivoj temi doprinosi nizu društvenih problema poput rasizma, ksenofobije, diskriminacije i zločina iz mržnje. Mediji imaju veliku odgovornost u kreiranju javnog mnijenja i trebali bi doprinositi da se različitosti u našem društvu prihvaćaju i njeguju, a ne da se od njih zazire. Isto tako, smatramo da je izuzetno važno pisati o potrebi bolje pripremljenosti Hrvatske za prihvat izbjeglica. Centar za mirovne studije već godinama traži od Vlade RH da donese integracijske politike koje bi omogućile bolji prihvat i uključivanje osoba koje traže azil od samog početka. Nadalje, mediji, kako javni, tako i privatni, trebali bi prepoznati svoju ulogu u gradnji solidarnosti u društvu. Smatramo da nije naodmet podsjetiti da je Hrvatska stoljećima bila iseljenička zemlja i koja ima više stanovnika/vlastitih državljana ili njihovih potomaka u drugim zemljama diljem svijeta nego u vlastitoj na ovakav način tretira ljude koji iz istih razloga iz kojih su i naši sugrađani tražili bolji život u drugim zemljama, traže isto to za sebe.

Stoga tražimo od Jutarnjeg lista i autora teksta Davora Butorca da objavi ispriku svim osobama koje su se ovim tekstom mogle naći uvrijeđene, kao i svim stanovnicima Hrvatske koji su podrijetlom iz afričkih zemalja, blisko-istočnih ili  zemalja Jugoistočne Europe kao i građanima/kama Republike Hrvatske koje podržavaju useljenje građana/ki drugih zemalja kao društveno i kulturalno obogaćenje naše zemlje. Isto tako, pozivamo Jutarnji list i sve ostale medije da etično i u skladu sa vrijednostima zaštite ljudskog dostojanstva izvještavaju o temi imigracije u Hrvatskoj, a građane i građanke da se ne povode za senzacionalitičkim napisima poput ovog.

Centar za mirovne studije

Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.