Žrtve nasilnog pushbacka nakon šest godina bez učinkovite istrage u Hrvatskoj traže pravdu pred Europskim sudom za ljudska prava

Želimo živjeti u društvu u kojem svi imaju pristup pravdi, bez obzira na boju kože ili nacionalno podrijetlo. Ipak, za mnoge izbjeglice i druge migrante ta je ideja još uvijek daleko od stvarnosti.

Danas, na šestu godišnjicu njihova nasilnog pushbacka iz Hrvatske, trojica izbjeglica podnijela su zahtjev Europskom sudu za ljudska prava (ESLJP). Traže pravdu zbog teškog nasilja i seksualnog zlostavljanja koje su pretrpjeli 2020. godine, nasilnog vraćanja kojim su dovedeni u opasnost i lišeni mogućnosti da pred hrvatskim sudovima ospore svoje udaljenje iz zemlje te zbog neučinkovite istrage koja je uslijedila.

“Ovo je velik trenutak. Prošlo je već šest godina, a mi još uvijek nismo dobili pravdu.” (Malik*, jedan od oštećenih, danas)

Šest godina nakon nasilnog pushbacka i više od tri godine otkako su se preživjeli obratili Ustavnom sudu Republike Hrvatske, nadležna tijela i dalje nisu osigurala učinkovitu istragu vjerodostojnih navoda o mučenju, seksualnom nasilju i drugim teškim kaznenim djelima. Odgovorni još uvijek nisu identificirani niti kazneno gonjeni, a žrtve i dalje čekaju pravdu.

Prema iskazima žrtava prikupljenima u BiH uz podršku udruge Danish Refugee Council, ušli su u Hrvatsku u potrazi za zaštitom. Na hrvatskom teritoriju privela ih je policija i zadržala približno dva dana.

Dana 14. listopada 2020. četvorica muškaraca dovedena su pred Županijski sud u Karlovcu kako bi svjedočila protiv osobe koja je putovala s njima, a koja je bila optužena da je njihov „krijumčar”. Žrtve su osporile tu tvrdnju. Sljedećeg dana primljeni su u bolnicu u Bosni i Hercegovini.

Njihova imena, kao i datum i mjesto privođenja, navedeni su u sudskoj odluci, koja potvrđuje da su bili pod izravnom kontrolom hrvatskih vlasti. U prijavi kaznenih djela navedeno je kako su Istoga dana policijski službenici odvezli ih na nepoznatu lokaciju i predali naoružanim muškarcima odjevenima u crne uniforme, s maskama koje su im prekrivale lica. Prema iskazima žrtava danim udrugama, muškarci u crnom su ih mučili, ponižavali i seksualno zlostavljali, a zatim ih prisilili da se vrate u BiH, pretučene i gotovo potpuno gole. 

„Prije nego što smo stigli u Europu, znali smo da nam se tijekom putovanja mogu dogoditi strašne stvari. Ali nismo imali pojma koliko loše može biti.” (Azad*, jedan od oštećenih, danas)

 Preživjeli i danas trpe posljedice nasilja koje su doživjeli u Hrvatskoj.

“Kad pomislim na ono što se tada dogodilo, osjećam se užasno. To je jako teško. Ponekad se ne mogu koncentrirati u školi. Te su mi slike još uvijek u glavi. Nikada ih neću zaboraviti. To je psihička ozljeda. Fizički se možete oporaviti, ali psihički ožiljci ostaju zauvijek. Zauvijek su urezani u nas.  Ponekad razmišljam o tome i tada se osjećam vrlo usamljeno.” (Azad*)

Šest godina bez učinkovite istrage

U prosincu 2020. godine Centar za mirovne studije podnio je kaznenu prijavu zbog kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti, uključujući zlouporabu položaja i ovlasti, zločinačko udruženje, mučenje i drugo nečovječno postupanje, silovanje, protupravno oduzimanje slobode i razbojništvo. Iako zakon propisuje da se o kaznenim prijavama mora odlučiti u roku od šest mjeseci, propisani rok je istekao, a predmet godinama ostao u fazi izvida bez učinkovite istrage koja bi odgovorne privela pravdi. 

Zbog izostanka učinkovite istrage 18. travnja 2023. podnesena je tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Međutim, nakon više od tri godine šutnje Ustavnog suda, žrtve su se u potrazi za pravdom sada obratile Europskom sudu za ljudska prava.

U međuvremenu, skupina izbjeglica stigla je u Njemačku. Prošli su postupak azila te im je odobrena zaštita od deportacije. Podršku im pružaju Centar za mirovne studije (CMS), PRO ASYL, Nizozemsko vijeće za izbjeglice (DCR)  i Europski centar za ustavna i ljudska prava (ECCHR). 

Zahtjev se podnosi u širem kontekstu nedavnih presuda Europskog suda za ljudska prava kojima je Sud proglasio Hrvatsku odgovornom zbog postupanja prema izbjeglicama i drugim migrantima te zbog neprovođenja učinkovitih istraga o kaznenim djelima počinjenima nad njima (M.H. i drugi protiv Hrvatske, Daraibou protiv Hrvatske i Y.K. protiv Hrvatske).

Trojica muškaraca, koji danas žive u Njemačkoj, polažu velike nade u svoj zahtjev. Iako se ono što su doživjeli ne može poništiti, kažu da im je važno da pravda bude zadovoljena – da vlasti napokon priznaju kako se ono što im se dogodilo nikada nije smjelo dogoditi. Da je to bio zločin.

„Ne radim ovo zbog sebe”, kaže Malik*, „nego zbog tisuća izbjeglica koje su doživjele nešto slično. Većina njih ne želi govoriti o tome. A mnogi nemaju nikakvu mogućnost pokrenuti postupak. Hvala Bogu da imamo ljude koji nas podržavaju. Sada imamo ovu priliku.”

Nadaju se da bi presuda europskog suda mogla poslati snažnu poruku Hrvatskoj.

„Nadam se da hrvatska policija razumije da smo i mi ljudska bića. I da se ne mogu tako odnositi prema izbjeglicama. Ako to niste sami doživjeli, ne možete zamisliti kako je. Znamo koliko je strašno kada vam se dogodi nešto takvo. Zato o tome možemo govoriti pred Europskim sudom. I nadamo se da će to dovesti do promjena u Hrvatskoj.”

Njegov prijatelj Azad* dodaje: „Svakoga dana mnoge izbjeglice kreću prema Europi kako bi pronašle zaštitu. Nasilje koje smo mi doživjeli ne smije se stalno ponavljati. Zato podnosimo ovaj zahtjev.”

*Imena su promijenjena radi zaštite osoba na koje se tekst odnosi.