Od donositelja odluka traže i očekuju:

• uspostavu uzajamne suradnje sa državama istočnog Mediterana - Turske, Libanona i Jordana koja će se temeljiti na ravnopravnosti svake države i uvažavanju ekonomskih i socijalnih posebnosti ovih država koje su  zbrinule  najveći broj izbjeglica. Rezultat takve uzajamne suradnje je prihvatljiv u obliku političkog dogovora za osiguravanje sigurnih puteva za izbjeglice, kroz humanitarnu evakuaciju ili preseljenje.
• EU u suradnji sa državama istočnog Mediterana i državama koje se nalaze na Balkanskoj ruti mora osigurati sigurne i zaštićene zračne, kopnene i morske koridore izbjeglicama do destinacija kojima teže kako bi se smanjila kršenja prava izbjeglih osoba, krijumčarenje i smrtni slučajevi koji se tijekom izbjeglištva svakodnevno događaju prilikom prolaza kopnom, a posebno morskim putevima.
• EU mora inicirati pregovore s međunarodnim subjektima radi uspostavljanja sigurnih koridora do svojih granica. EU također mora zahtijevati aktiviranje svih raspoloživih mehanizma za proglašenje međunarodne humanitarne krize. Koordinirano djelovanje jedini je sustavni odgovor na masovne izbjegličke tokove kojima se, zbog neriješenih i kompleksnih uzroka izbjegličke krize, ne nazire kraj.

EU mora pokrenuti i usustaviti i druge mehanizme čija je svrha siguran prolaz do EU. Napuštanje, ili barem suspenzija viznih režima kroz određeno vrijeme i u odnosu na pojedine države iz kojih dolazi veliki broj izbjeglica, smanjio bi potrebu tih ljudi da kreću u pogibeljna putovanja ka sigurnim destinacijama. Jedina alternativa tome je aktivacija mehanizma privremene zaštite tako da sve osobe koje dolaze iz konfliktom zahvaćenih područja automatski dobiju zaštitu kako bi ih se zaštitilo od nasilja, trgovine ljudima i egzistencijalne ugroze. 

Cijelo Stajalište nalazi se u privitku ovog članka.