ŽRTVE ZLOČINA IZ MRŽNJE I DALJE NA MARGINI DRUŠTVA
Zločini iz mržnje se nepravilno procesuiraju i to najčešće kao prekršaj, umjesto kao kazneno djelo. Neprepoznavanje žrtava zločina iz mržnje dovodi do situacije u kojem žrtve ne mogu ostvariti zaštitu i podršku koja im po zakonu pripada. Također, nepoduzimanjem adekvatnog kaznenog progona protiv počinitelja kaznenih djela zločina iz mržnje izostaje preventivni učinak odnosno dolazi do situacije u kojoj se počinitelje ne odvraća od počinjenja kaznenog djela u budućnosti, dok žrtve gube povjerenje u pravni poredak.
«Nužno je podizati svijest o tome da je zločin iz mržnje kazneno djelo te da ga treba adekvatno procesuirati. Država mora sustavno provoditi usavršavanja policijskih službenika, sudaca i državnih odvjetnika te drugih relevantnih dionika koji u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama zločina iz mržnje, kako bi cijeli sustav u budućnosti mogao adekvatno odgovoriti na zločin iz mržnje te kako bi se takve negativne pojave mogle prevenirati», poručila je Tea Dabić iz Kuće ljudskih prava Zagreb.
Također, udruge upozoravaju na dugotrajne negativne posljedice koje trpe žrtve ratnih zločina kao najgoreg oblika etnički motiviranog zločina iz mržnje. Sudski postupci naknade štete temeljem objektivne odgovornosti RH koji su pokrenule žrtve ratnih zločina i dalje su vezani uz osuđujuće presude. Krajnja posljedica neuspjelih parnica rezultira naplatom troškova parničnog postupka pa i ovrhama nad jedinom nekretninama oštećenih.
Više informacija o položaju žrtava zločina iz mržnje dostupno je u briefu za novinare povodom Europskog dana žrtava kaznenih djela i izvještaju "Sustav podrške žrtvama zločina iz mržnje u Hrvatskoj".
