Svjetski dan izbjeglica: Vrijeme je za globalnu solidarnost, a ne za zatvaranje očiju
Na Svjetski dan izbjeglica pozivamo na solidarnost s osobama koje su prisiljene bježati iz svojih zemalja, na prekid svih ratova, (neo)kolonijalnih režima i svih oblika nasilja!
Svijet je ove godine suočen s više od 122 milijuna ljudi koji su prisilno raseljeni, a njihovi razlozi za bijeg jasniji su nego ikada prije – kada kroz društvene mreže svakim danom svjedočimo eskalacijama kolonijalnog i imperijalističkog nasilja, smrti, mučenja, seksualnog nasilja.
Genocid u Gazi praćen izraelskim napadima na humanitarne punktove za dodjelu pomoći u vrijeme kada većina palestinskog stanovništva gladuje; izraelski nedavni napad na Iran; trenutačno najveća svjetska humanitarna kriza u Sudanu s više od 14 milijuna raseljenih ljudi unutar i izvan Sudana i s gotovo pola populacije u riziku od gladi, rašireno genocidno nasilje u DR Kongu, jasno pokazuju sve slabosti trenutačnog međunarodnog poretka i sve licemjerje takozvanog zapadnog svijeta koji se navodno vodi vrijednostima solidarnosti, jednakosti, demokracije i ravnopravnosti. Europa u isto vrijeme osnažuje svoju dugogodišnju „tvrđavu Europu“ i pojačava mjere vlastitog rata protiv izbjeglica, kojeg vodi upravo stvaranjem sustavnih politika i praksi koje narušavaju same osnove međunarodnog i europskog izbjegličkog prava.
S dolaskom novog Pakta o migracijama i azilu, no i postojećim detencijskim centrima uzduž granica Europe - kao i u njenoj unutrašnjosti, militariziranih granica, već odavno izvježbanih brutalnih tehnika deportacije - posebice onih najranjivijih i bolesnih, no i dodatnih poteza europskih zemalja članica poput suspenzije prava na azil u Poljskoj, austrijskog plana za zaustavljanje spajanja obitelji i drugih, postaje jasnije nego ikada da je europska solidarnost samo isprazna riječ. Iza te riječi stoje stoje geopolitički i kapitalistički interesi iznad ljudi.
Također je jasnije nego ikada da europska solidarnost nikada nije bila rezervirana za ikoga osim Europljana samih, posebice u vrijeme kada medijske kampanje dehumanizacije Muslimana ponovno dosežu razine onih koje su legitimizirale okupacije Iraka, Afganistana i niz zapadnih intervencija s ciljem donošenja demokracije i zapadnih vrijednosti, kao krinki za neokolonijalno iskorištavanje i nastavljanje nejednakog poretka svijeta. U društvenoj klimi koju sve više obilježavaju netrpeljivost, strah i predrasude, prisutne kako u Hrvatskoj, tako i diljem Europe, postaje važnije nego ikada da na najnižim razinama gradimo prakse solidarnosti i vizioniranja drugačijih, uključivih i solidarnih zajednica i da takve zajednice zahtijevamo i na lokalnoj i na globalnoj razini.
Krajnje je vrijeme i da identificiramo prave krivce za takav svijet u kojem živimo te sve nasilje i okolišno uništenje kojim svjedočimo – a to nisu ljudi koji bježe u ispuhanim gumenim brodovima, već politički i ekonomski sustavi koji dopuštaju da takvi brodovi tonu u Mediteranu a da za to itko ikada odgovara.
