Izjava za javnost povodom novog Prijedloga Zakona o policiji, s konačnim prijedlogom zakona

Kao prvo, Ministarstvo unutarnjih
poslova predložilo je donošenje Zakona po hitnoj proceduri, što, smatramo, nije
u skladu s Poslovnikom Hrvatskog sabora. Naime, MUP navodi da su razlozi za hitnu proceduru usklađivanje ovog Zakona s
drugim propisima, što nikako ne može biti smatrano „osobito opravdanim državnim
razlozima“, kako to nalaže članak 159. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Inzistiranje na hitnoj proceduri jasno ukazuje na to kako je Ministarstvo
unutarnjih poslova „preskočilo“ javnu raspravu te konzultacije s organizacijama
civilnoga društva i stručnom javnosti koja radi na zaštiti ljudskih prava čime
je grubo prekršen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u
postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Iako je MUP provodio
intezivne konzultacije unutar „svoje kuće“, izostanak konzultacija sa širom
javnosti rezultirao je Prijedlogom Zakona o policiji koji ne zadovoljava demokratske
standarde zaštite ljudskih prava.

Pozdravljamo odluku da se u ovom
Prijedlogu zakona zadrži model građanskog nadzora policije koji je proširen i
na lokalne razine, ali je taj nadzor zamišljen na neprihvatljiv način te će,
ovako postavljen, biti posve neučinkovit i ispolitiziran. Krajnje je neprihvatljivo:

1.  Da ministar imenuje članove Povjerenstva za
građanski nadzor policije;

2.  Da predstavnik MUP-a sjedi u Povjerenstvu za
građanski nadzor policije;

3.  Da je predviđen iznimno kratak rok za podnošenje
pritužbi;

4.  Da je onemogućeno pravnim osobama da podnose
pritužbe.

Usto su posve nejasne ovlasti
članova ovog Povjerenstva čije se definiranje ostavlja za neki drugi dokument.

Ovakve odredbe posebno čude
sjetimo li se kako je upravo današnji ministar, kad je bio saborski zastupnik,
kritizirao Zakon o policiji iz 2011., govoreći kako postojećem Vijeću za
građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija treba proširiti ovlasti ili
treba stvoriti njemu slično tijelo koje će vršiti kvalitetan građanski nadzor
nad radom policije.

 U priči o depolitizaciji
policije, neprihvatljivo je da Ministar može davati policiji naputke za rad ili
naređivati obavljanje određenih poslova. Vladi RH i ministru unutarnjih poslova
ostavljena je isključiva ingerencija za definiranje niza aktivnosti policije –
donošenje posebnih pravilnika, imenovanje ravnatelja policije i sl. Što je to
doli  direktni politički upliv i  kontrola?

U dijelu Zakona koji regulira
policijske ovlasti pojedine odredbe postavljene su preširoko, što otvara
mogućnost zlouporaba na uštrb zaštite ljudskih prava - primjerice, mogućnost
prikupljanja osobnih podataka građana na rok od 5 godina samo zato što je
građanin/ka jednom bio/la slučajno legitimiran. Jednako tako nisu dovoljno
razrađena postupanja policije u slučaju nasilnih nasuprot  nenasilnim prosvjedima, što bi moglo imati
pogubne posljedice. Ponovno bi se moglo dogoditi da su češća i brojnija
uhićenja nenasilnih prosvjednika u odnosu na one nasilne -  odnos prema prosvjednicima u Varšavskoj ulici
i onaj prema napadima na policiju prilikom antivladinih prosvjeda 2011. godine
zoran je primjer. Isto tako, primjerice, policija zadržava ovlasti provjere
telekomunikacijskih kontakta čije prikupljanje može zatražiti čak i nisko
rangirani djelatnik MUP-a.

 CMS i KLJP će uputiti amandmane i
komentare na Prijedlog Zakona o policiji ministru Ranku Ostojiću a o kršenju zakonskih
procedura pri kreiranju Zakona o policiji obavijestit će  premijera Zorana Milanovića.

U prvoj fazi očitovanja zahtijevamo sljedeće:

 1. Odustajanje od prijedloga da se Zakon o policiji donese  hitnim postupkom kako bi se mogla provesti
javna rasprava sa zainteresiranom javnošću sukladno Kodeksu. Ovaj Zakon, prije
svega, većim dijelom zadire  u pitanja zaštite
ljudskih prava te kao takav ni ne smije ići u hitnu proceduru.

 2. Nužna je izmjena ponuđenog modela uspostave i ovlasti građanskog
nadzora nad policijom - članove trebaju birati Savjet za razvoj civilog društva
i Saborski odbor za ljudska prava a ne ministar; članovi ne mogu biti
djelatnici MUP-a; treba produžiti rok za podnošenje pritužbi; treba omogućiti
pravnim osobama i djelatnicima MUP-a 
podnošenje pritužbi, itd.

 3. U Zakonu o policiji treba jasno istaknuti kako je obaveza policije štititi
pravo građana na javno okupljanje jer je to ustavna kategorija; treba odrediti
kako se postupa pri pasivnom pružanju otpora prosvjednika/ca i uvesti
policijsku ovlast „izmještanja“. Važno je zakonski nedvosmisleno definirati i
razdvojiti postupanje prema nasilnim i nenasilnim prosvjedima i prosvjednicima!

 4.  Nužno je sve policijske
poslove usuglasiti s postojećim visokim standardima zaštite ljudskih prava.

Podsjećamo pritom kako je Kukuriku koalicija u predizbornom programu
obećala pojačanu suradnju s organizacijama civilnog društva u kreiranju javnih
politika (Poglavlje 16 Plana 21: Uloga države – u promjene zajedno s
građanima),  usmeno je podržala zahtjev
83.  Platforme 112 (istinski nezavisan i
učinkovit model građanskog nadzora nad radom policije).

 Sa žaljenjem moramo ustvrditi
kako je Ministarstvo unutarnjih poslova na ova obećanja zaboravilo pri
donošenju Prijedloga zakona o policiji, s konačnim prijedlogom zakona.

 Očekujemo da Vlada Republike
Hrvatske i Ministarstvo unutarnjih poslova isprave učinjeni propust, odnosno  da Zakon o policiji maknu iz hitnog postupka
te konačni prijedlog utemelje na stručnoj raspravi sa zainteresiranom i
stručnom javnošću kako bi Zakon o policiji bio u cijelosti usuglašen s najvišim
standardima zaštite ljudskih prava građana i građanki Republike Hrvatske.

Centar za mirovne studije                                                                 Kuća
ljudskih prava

Gordan Bosanac                                                                               Sanja
Sarnavka