Zaštita prava migranata i radnika - Komentari Centra za mirovne studije povodom Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima (2026)

Tijekom protekle godine Centar za mirovne studije pružio je besplatnu pravnu pomoć gotovo 400 osoba te za njih poduzeo više od 800 pravnih radnji. Većina osoba koje su nam se obratile tražila je pomoć zbog problema reguliranih Zakonom o strancima – bilo da je riječ o migrantskim radnicima, tražiteljima međunarodne zaštite ili osobama koje već imaju neki oblik zaštite u Hrvatskoj.

Kroz svakodnevni rad s ljudima uočili smo niz sustavnih problema koji proizvode pravnu nesigurnost i nerazmjerne sankcije. Na te smo probleme upozorili sudjelovanjem u javnom savjetovanju o Izmjenama i dopunama Zakona o strancima, koji je trenutno u saborskoj proceduri.

1. Netransparentnost postupka 

Zamislite da se o vama vodi postupak pred MUP-om o čijem će ishodu ovisiti hoćete li smjeti ostati u zemlji u kojoj živite i radite?  Migrantski radnici često se nalaze u situaciji da o odluci Ministarstva unutarnjih poslova ovisi hoće li smjeti ostati u zemlji u kojoj žive i rade, a da pritom nemaju pravovremene i jasne informacije o statusu svog zahtjeva već se one daju njihovim poslodavcima. 

Unatoč izmjenama zakona kojima se produlje razdoblje dopuštene nezaposlenosti, migrantski radnici  su i dalje uvelike ovisni o poslodavcu. U praksi to znači da, ako poslodavac ne podnese zahtjev za dozvolu ili ne dostavi potrebnu dokumentaciju radnik snosi posljedice. Jedini način da radnik provjeri status postupka često je osobni odlazak u policijsku postaju, što u brojnim slučajevima dolazi prekasno da bi se status mogao pravodobno regulirati. Svjedočili smo slučajevima u kojima su radnici mjesecima radili vjerujući da su njihovi poslodavci podnijeli zahtjeve za njihovom dozvolom za rad, da bi se naknadno ispostavilo da zahtjev uopće nije bio podnesen ili je bio odbijen bez njihova znanja. Posljedica je pad u iregularni status koji se prema važećem zakonu više ne može naknadno regularizirati već se osobe prisiljava na odlazak iz Hrvatske. 

• Važno je osigurati da i osobe migrantskog podrijetla čiji su zahtjevi za izdavanje ili produljenje dozvole boravka i rada u tijeku imaju samostalan, brz i učinkovit pristup informacijama o statusu svojih zahtjeva putem sustava e-građani. 

2. Kažnjavanje radnika_ca ukiadanjem prava na boravk i rad te nemogućnost ponovnog reguliranja boravka zbog okolnosti koje su izvan kontrole samog radnika

Druga razina problema je ta što prema trenutnom Zakonu postoji niz razloga zbog kojih se radnicima i radnicama oduzima pravo na boravak i rad - bez mogućnosti ponovnog reguliranja boravka - zbog okolnosti koje su nastale krivnjom poslodavca. 

Primjerice ako poslodavac ne plati porez ili završi na tzv. “crnoj listi”, posljedice snosi radnik. Njegov boravak može biti proglašen nezakonitim, može mu biti izdano rješenje o napuštanju države, a u konačnici mu prijeti i deportacija. Time se radnike kažnjava za propuste, prekršaje pa čak i kaznena djela poslodavaca.

• Zato smatramo da Zakon mora omogućiti ponovno reguliranje boravka osobama kojima je dozvola istekla ili postala nevažeća zbog okolnosti izvan njihove krivnje i/ili kontrole. 

3. Kažnjavanje radnika_ca oduzimanjem njihovog zakonitog boravka te mogućnosti ponovnog reguliranja boravka zbog okolnosti koje ne opravdaju takvu strogu sankciju

Pozdravljamo namjeru zakonodavca da veći fokus stavi na učenje hrvatskog jezika, jer je to stvarna potreba migrantskih radnika i radnica. Međutim, izostanak položenog ispita ne smije biti sankcioniran gubitkom dozvole za boravak i rad. Dosadašnje iskustvo s organizacijom tečajeva jezika i kulture pokazuje da nadležna tijela ni za manji broj korisnika nisu uspijevala osigurati pravodobne i dostupne programe. U okolnostima u kojima deseci tisuća osoba dolaze iz zemalja s drugačijim jezičnim i pismovnim sustavima, savladavanje jezika u roku od godinu dana, uz cjelodnevni rad, predstavlja iznimno velik izazov. Uvođenje tako stroge sankcije bez osigurane infrastrukture i dostupnosti programa dovelo bi do novih nesigurnosti.

• Predlažemo da učenje jezika ostane dobrovoljno ili da se barem obveza učenja jezika provede kroz poticajan i fazni pristup, uz upozorenja i realne rokove, a ne kroz automatsko uskraćivanje prava na boravak. Integracija se ne postiže prijetnjom gubitka statusa, već dostupnom podrškom i realnim očekivanjima.

4. Davanje mogućnosti osobama koje su zatražile azil u Hrvatskoj te ovdje već žive i rade da pređu na status migrantskog radnika_ce - sukladno Slovenskom modelu 

S obzirom da je Hrvatska posljednjih nekoliko godina regularizirala i otvorila puteve dolaska do Hrvatske za veći broj migrantskih  radnika i radnica, predlažemo da se taj smjer prema uključivom društvu nastavi otvaranjem dodatnih mogućnosti reguliranja boravka za osobe kojima je odbijen zahtjev za međunarodnom zaštitom ili su od zahtjeva odustali. 

Tražitelji međunarodne zaštite mogu se ovdje zaposliti već nakon tri mjeseca boravka, zbog čega danas u Hrvatskoj radi sve veći broj osoba čiji administrativni status još nije konačno riješen. Mnogi od njih ovdje rade godinama, plaćaju doprinose i uspostavili su stvarne veze s lokalnom zajednicom. S obzirom na mali broj odobrenih azila, velika je vjerojatnost da će dio tih osoba morati napustiti zemlju unatoč tome što ovdje već imaju posao. Navedeno je Slovenija već prepoznala i uvela u zakon. Zato predlažemo uvođenje istog modela koji bi se prilagodio hrvatskom pravnom okviru.

• Za one osobe koje su za vrijeme postupka traženja međunarodne zaštite započele svoje zaposlenje u Hrvatskoj te time već stekle aktivne poveznice s hrvatskim društvom i kulturom predlažemo otvaranje mogućnosti reguliranja boravka na području Hrvatske, a kako bi mogle nastaviti doprinositi društvu svojim radom, a kao alternativu povratku odnosno njihovoj deportaciji u državu podrijetla.

5.  Omogućavanje raseljenim osobama iz Ukrajine jednostavan prijelaz iz statusa privremene zaštite koji ističe u ožujku 2027. na status stalnog boravka 

Osobe koje su zbog rata izbjegle iz Ukrajine te u Hrvatskoj žive i rade već gotovo četiri godine, ovim se prijedlogom Zakona dovode u apsurdnu situaciju da se – u slučaju prestanka privremene zaštite – prema njima postupa kao da su tek stigle u zemlju, te da moraju ponovno i od samog početka regulirati svoj boravak.

• Zato predlažemo da se svim osobama pod privremenom zaštitom po isteku privremene zaštite omogući stjecanje stalnog boravka. 

6. Dugotrajnost postupaka odobravanja privremenog boravka (u svrhe rada, spajanja obitelji, za digitalne nomade, itd.) te stalnog ili dugotrajnog boravka.

Ozbiljan problem predstavlja i dugotrajnost postupaka odobravanja privremenog te stalnog ili dugotrajnog boravka. Na privremeni boravak nerijetko se čeka više od godinu dana, dok se na stalni ili dugotrajni boravak čeka i više od dvije godine. U praksi to znači da osobe koje u Hrvatskoj neprekidno borave više od pet godina, čime ispunjavaju uvjet za podnošenje zahtjeva za dugotrajni boravak, moraju čekati još dvije godine kako bi taj status doista i dobile.  Takva praksa stvara dugotrajnu nesigurnost za ljude koji su ovdje izgradili svoje živote.

• Hrvatska mora uspostaviti model brzog i učinkovitog rješavanja zahtjeva za boravkom