Izmjene i dopune Zakona o obrani brze poput metka

U posljednih nekoliko mjeseci svjedočimo nevjerojatno brzim promjenama u kontekstu jačanja sigurnosti kroz isključivu dimenziju naoružanja i vojne obrane. Podsjećamo da se sigurnost građana očituje u nizu dimenzija poput ekonomske sigurnosti, dostupnog zdravstva, socijalne zaštite i obrazovanja, kao i pravovremene zaštite od klimatskih promjena i zaštite ljudskih prava, a ne isključivo na moći iskazanoj kroz vojnu i borbenu spremnost. Europska komisija usvaja program ReArm Europe: Spremnost 2030, odobravaju se zahtjevi NATO-a za podizanje na 5% udjela BDP-a za naoružanje, a što prema izračunima ekonomista može realno značiti do 15% proračuna RH, ubrzavaju se i olakšavaju procedure kreditiranja i zaduživanja za proizvodnju i uvoz oružja.

Novi val militarizacije: europski i domaći okvir

Skretanjem politika s izgradnje trajnog i održivog mira prema naoružanju država i militarizaciji društva, kroz Izmjene i dopune zakona o obrani i niza pratećih propisa koje predlažu MORH i Vlada RH, munjevitom brzinom želi se reaktivirati obavezno vojno osposbljavanje za naše mlade i buduće generacije.

Prijedlog izmjena i dopuna zakona o obrani prošao je e-savjetovanje u kojem smo se kao zainteresirana javnost u radu s mladima i zaštiti ljudskih prava zajedno sa Mrežom mladih Hrvatske i drugim organizacijama civilnog društva bezuspješno očitovali, jer prijedlozi nisu prihvaćeni. Nije direktno prihvaćen niti veći broj primjedbi i prijedloga središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije u RH - Ureda pučke pravobraniteljice, kao ni pravobraniteljice za ravnopravnost spolova ili pravobraniteljice za djecu.

Zanemarena mišljenja javnosti i institucija

Razmatranje komentara u sklopu e-savjetovanja prošlo je munjevito, poput metka - u tri dana. Od ukupno 192  komentara i prijedloga, 175 nije prihvaćeno, niti jedan djelomično, 5 je prihvaćeno, a 12 primljeno na znanje. 

Podsjećamo, uz obaveznu vojnu obuku, u Ustavu RH stoji i pravo na prigovor savjesti na nošenje oružja i reguliranje civilne službe.

“Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.”

U predloženim izmjenama i dopunama zakona o obrani nejasno se tumači konkretno ostvarenje prava na prigovor savjesti, a nizom diskriminatornih odluka želi se favorizirati one koji odaberu vojno osobosobljavanje u odnosu na one koji biraju prigovor savjesti i civilnu službu.

Neprihvatljivim smatramo i dvije zabrinjavajuće prakse koje mogu proizaći iz ovog Zakona: ukidanje zakona o civilnoj službi i neprimjenjivanje Zakona o suzbijanju diskriminacije. 

Novim Zakonom o obrani se, naime, ukida Zakon o civilnoj službi, te se i civilno služenje uređuje Zakonom o obrani. To smatramo neprihvatljivim, a na što je upozorila i pučka pravobraniteljica.

Izmjenama i dopunama Zakona o obrani predlaže se također da se na ovaj zakon ne primjenjuju odredbe Zakona o suzbiljanju diskrmininacije, što iz perspektive zaštite ljduskih prava smatramo potencijano opasnim, predlagatelji samostalno odlučuju sljedeće:

“Odredbe ovog Zakona koje uređuju temeljno vojno osposobljavanje i obvezu civilne službe ne smatraju se diskriminacijom u smislu zakona kojim se uređuje suzbijanje diskriminacije.” 

Marginalizacija i degradacija civilne službe

Ipak, osobe koje odaberu vojno osposbljavanje, “služit će domovini”  2 mjeseca, imati osigurana financisjka sredstva u visini prosječne plaće u RH i prednost pri zapošljavanju u tijelima javne uprave, a oni koji odaberu civilnu službu služit će 3 mjeseca za 250 eura ili bez ikakve naknade, a morat će i bez naknade obavljati javne radove “unaprjeđenja prirodnog okoliša i komunalnog gospodarstva i održavanja javnih cesta”, poslove za koje se radna snaga, zbog teških uvjeta rada i potplaćenosti - bezuspješno traži na tržištu rada.

Vlada ovakvim prijedlogom pokazuje i iznimnu socijalnu neosjetljivost - jer će osobe koje žele uložiti prigovor savjesti, a ne mogu preživjeti s 250 eura mjesečno, biti prisiljene služiti vojni rok kako bi preživjele. Ovime se upravo potvrđuje bojazan o tome kako neće sinovi političara i druga zlatna mladež, već sinovi običnih građana biti prisiljeni služiti vojsku, a ako se tako odluči biti poslani i na bojište. 

Izražavmo zabrinutost i o tome u kojem će roku i na koji način osobe koje odaberu civilno služenje dobivati odgovore. Odbijen je dodatak po kojem se novak ne može uputiti u vojnu službu prije izdanog rješenja o prigovoru savjesti, a u praksi već sada vidimo da se rješenja ne odobravaju pravovremeno i da mladi ne znaju kako postupati.

Odbijen je prijedlog da se zakonom predviđeni “uvjerljivi vjerski ili moralni razlozi” zamjene direktnom mogućnosti izbora prigovira savjesti zbog a) vjerskih ili b) moralnih bez ulaženja u privatne i osobne razloge koje onda netko procjenjuje kao “uvjerljive” ili “neuvjerljive” čime odluke ulaze u diskrecijske, dok istovremeno ograničavaju ustavna prava.

Poboljšanja su nužna

Pozivamo još jednom vladajuće - Vladu i Sabor da ovako važne odluke za naše buduće generacije ne donose na brzinu, “preko koljena” uz upitan demokratski legitimitet.

Pozivamo oporbu da se oštrije i jasnije usprotivi diskriminatornim izmjenama zakona i založi protiv obavezne vojne obuke na ovim osnovama te za jačanje civilne zaštite i građanske sigurnosti koja ne počiva samo na oružju i obrani već širim spektrom ljudska sigurnosti.

Zalažemo se za:

• Javno i inkluzivno savjetovanje o uvođenju obveznog vojnog osposobljavanja, uz dostatno vrijeme i uvažavanje mišljenja stručne i šire javnosti, osobito mladih.
• Puno i ravnopravno priznavanje prava na prigovor savjesti, uz jasno definirane i provedive mehanizme za njegovo ostvarivanje, bez diskriminacije i uz poštivanje osobnih i ustavnih sloboda.
• Povlačenje prijedloga o ukidanju Zakona o civilnoj službi i osiguranje zasebnog zakonodavnog okvira koji jamči autonomnost, dostojanstvo i pravične uvjete civilnog služenja.
• Jednaku vrijednost i uvjete za civilnu službu – uključujući jednako trajanje, financijsku naknadu i prava (poput prednosti pri zapošljavanju) kao i za vojno osposobljavanje.
• Uklanjanje iz Zakona odredbe kojom se isključuje primjena Zakona o suzbijanju diskriminacije, jer se time otvara prostor za sustavnu povredu temeljnih ljudskih prava.
• Zaštitu prava mladih na informirani izbor, uključujući transparentne i brze procedure odlučivanja o prigovoru savjesti, bez prijetnji prisilnim regrutiranjem prije rješenja.
• Zaustavljanje militarizacije društva i ulaganje u oblike civilne zaštite, obrazovanja za mir, otpornost zajednica i ljudsku sigurnost u najširem smislu.