05.12.2012.

Izjava za javnost povodom odluke Vrhovnog suda u slučaju Vicdan Ozerdem

21. studenog Vrhovni sud je povodom žalbe Vicdan Ozerdem u postupku izručenja preinačio prvostupanjsku odluku i utvrdio da je njome povrijeđen kazneni zakon, te odbio izručenje Vicdan Ozerdem Turskoj. Nakon što je danas Županijski sud u Dubrovniku zaprimio odluku Vrhovnog suda, istražna sutkinja Županijskog suda u Dubrovniku donijela je odluku o ukidanju mjera opreza, što znači da gospođa Ozerdem nakon što dobije putovnicu i uruči joj se rješenje o ukidanju mjera opreza, može napustiti Republiku Hrvatsku i vratiti se svojoj obitelji u Mainz.

Vicdan Ozerdem je druga po redu turska aktivistkinja koja je tijekom
2012. godine uhićena na teritoriju RH na temelju tjeralice turskog Interpola,
usprkos činjenici da od 2005. godine ima status izbjeglice u Njemačkoj.

Da podsjetimo, Vicdan Ozerdem je turska novinarka koja
je tijekom devedesetih uhićena u Turskoj zbog sudjelovanja u demonstracijama
protiv represije koju turska vlast vrši na slobodu govora, te je u Turskoj
provela gotovo deset godina u zatvorima, tijekom čega je u više navrata bila
brutalno premlaćivana i mučena, te podvrgavana vrlo teškim metodama mučenja
poput elektrošokova i dugotrajne
izolacije. 2005. godine Vicdan uspijeva
dobiti azil u Njemačkoj gdje od tada živi zajedno sa suprugom i sedmogodišnjim
sinom. Uhićena je 25. srpnja 2012. tijekom posjeta Hrvatskoj, zbog raspisane
tjeralice turskog Interpola, na državnom prijelazu Metković, unatoč postojanju
valjane putničke isprave za izbjeglice. 14. rujna 2012. Županijski sud u Dubrovniku,
ne ulazeći u meritum, zaključio je kako
nema zapreka za izručenje gospođe Ozerdem Turskoj nakon čega je podnesena žalba Vrhovnom sudu.

Vrhovni sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je utvrdio
da je prvostupanjski sud pogriješio u primjeni kaznenog zakona kada je
ocijenio da ono što se Vicdan Ozerdem stavlja na teret u optužnici poslanoj od
strane Turske kvalificira kao čl.187.st.1 i st.2. Kaznenog zakona što su opisi
kaznenih djela udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti
zaštićenih međunarodnim pravom gdje stavak 1. predstavlja kazneno djelo
organiziranja grupe ljudi za počinjenje tog djela, a st.2. pripadnost grupi.
Vrhovni sud je našao da iz optužnice ne proizlazi da je Vicdan organizirala
grupu, već eventualno sudjelovala u njoj, pa se može podvesti samo pod
čl.187.st.2. S obzirom da je to blaži oblik djela za koji je propisana manja
kazna zatvora, time i zastara kaznenog progona nastupa brže. Tako je sud našao da je nastupila
apsolutna zastara za to djelo i da u skladu sa čl.35.st.4 Zakona o
međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima mora odbiti izvršenje zbog toga
što je ...“po domaćem zakonu nastupila zastara kaznenog gonjenja ili
zastara izvršenja kazne prije nego što je strani državljanin pritvoren ili kao
okrivljenik ispitan“.

Usprkos činjenici da se branitelj
u žalbi pozivao na činjenicu statusa izbjeglice i utvrđenosti da je Vicdan bila
žrtva mučenja, što bi u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u
kaznenim stvarima trebalo predstavljati prepreku za izručenje zbog suprotnosti
takvog čina sa pravnim poretkom RH, Sud se na taj dio žalbe nije osvrnuo u
svojoj odluci.