Izjava Centra za mirovne studije povodom članka Jutarnjeg lista o Prihvatilištu za tražitelje azila u Dugavama

Naime, u članku se prenose
nasumično prikupljene izjave stanara zagrebačkog naselja Dugave gdje se nalazi
jedno od tri hrvatska prihvatilišta tražitelje azila prema kojima su tražitelji
azila prikazani kao moguća sigurnosna prijetnja za stanovnike tog naselja. Tako,
na primjer, jedan od sugovornika Jutarnjeg lista konstatira da „čekamo samo da
počnu provale u stanove ili nešto još gore“, drugi tvrdi da tražitelji azila
„unose strah u susjedstvo“, dok treći izjavljuje da „se ne usudi čovjek ni
izaći iz kuće kad ih vidi.“ Nadalje, sve izjave uzete od stanovnika Dugava
upućuju na to kako razlike u rasi, boji kože i kulturi tražitelja azila
predstavljaju problem i nesavladivu prepreku za mir i sigurnost te lagodan
život stanovnika Dugava. Tražitelje azila se stoga prikazuje izrazima poput
„grupice tamnoputih muškaraca kako besciljno lutaju kvartom“, „ljudi svih rasa
i običaja“, „često se iza ponoći dovikuju kao s brda na brdo“, „neki visoki
crnci“, a Prihvatilište za tražitelje azila se opisuje kao „izbjeglička
afrozajednica“. Usto, na jednom se mjestu navodi kako bi, uz odlagalište otpada
na Jakuševcu i ranžirni kolodvor, pojava tražitelja azila u naselju mogla biti
treći veliki problem, čime se implicira da je prisustvo tražitelja azila u tom
naselju jednako problematično kao i ekološke ugroze, što podsjeća na
civilizacijski neprihvatljiv diskurs koji nismo čuli od 90tih kada je  jedan od naših političara usporedio srpsku
nacionalnu manjinu sa ekološkim problemom.

Osim ovih tendeciozno
izvučenih izjava, problematičan je i način uređivanja ovog članka, koji upravo
cilja na raspirivanje panike među stanovnicima i kreiranje opće i generalne
osude svih tražitelja azila, umjesto da potraži uzroke incidenta u pretpanosti
Prihvatilišta i nepodobnim uvjetima u kojima ljudi žive. Autor kontinuirano
sugerira da je za incident presudna boja kože i podrijetlo tih osoba, a ne
uvjeti života pri čemu se ne pita da li bi se isto dogodilo kada bi stavili u
zajednički  objekt za stanovanje
dvjestotinjak Hrvata koji se međusobno ne poznaju. Posebno je problematičan
naslov članka u internetskom izdanju  „NISMO
RASISTI, ALI NIJE UGODNO. TI LJUDI TUMARAJU BEZ CILJA I GLEDAJU NAŠE CURE’
Stanari Dugava nakon tučnjave azilanata“ kojim se rasistička izjava opravdava
jednostavnom konstatacijom da „nismo rasisti“, ali se uz nju javlja i poruka o
ugroženosti od strane tražitelja azila. Ostali podnaslovi senzacionalistički
prenose djelove izjava stanara Dugava koji su isključivo u funkciji negativnog
prikazivanja tražitelja azila, te koji na osnovu jednog incidenta stvaraju
generalnu negativnu sliku o svim izbjeglicama.

Sve ovo navedeno zapravo
govori o tome kako je Jutarnji list pristupio obrađivanju ove teme izrazito
neprofesionalno, senzacionalistički, tendenciozno i sa zapanjujućim nedostatkom
novinarske i ljudske etike koju očekujemo od svih medija, i to u svrhu veće
čitanosti i namicanja profita koje je, nažalost, gotovo garantirana
proizvodnjom moralne panike u javnosti. Nadalje, osim što je ovakvo obavljanje
novinarskog posla neprofesionalno, ono je protivno nizu antidiskriminacijskih
odredbi hrvatskog zakonodavstva, uključujući Zakon o suzbijanju diskriminacije
i Kazneni zakon koji je nedavno stupio na snagu.

Smatramo kako ovakvo
medijsko izvještavanje o ovoj osjetljivoj temi doprinosi nizu društvenih
problema poput rasizma, ksenofobije, diskriminacije i zločina iz mržnje. Mediji
imaju veliku odgovornost u kreiranju javnog mnijenja i trebali bi doprinositi da
se različitosti u našem društvu prihvaćaju i njeguju, a ne da se od njih
zazire. Isto tako, smatramo da je izuzetno važno pisati o potrebi bolje
pripremljenosti Hrvatske za prihvat izbjeglica. Centar za mirovne studije već
godinama traži od Vlade RH da donese integracijske politike koje bi omogućile
bolji prihvat i uključivanje osoba koje traže azil od samog početka. Nadalje, mediji, kako javni, tako i privatni, trebali bi
prepoznati svoju ulogu u gradnji solidarnosti u društvu. Smatramo da nije
naodmet podsjetiti da je Hrvatska stoljećima bila iseljenička zemlja i koja ima
više stanovnika/vlastitih državljana ili njihovih potomaka u drugim zemljama
diljem svijeta nego u vlastitoj na ovakav način tretira ljude koji iz istih
razloga iz kojih su i naši sugrađani tražili bolji život u drugim zemljama,
traže isto to za sebe.

Stoga tražimo od Jutarnjeg
lista i autora teksta Davora Butorca da objavi ispriku svim osobama koje su se
ovim tekstom mogle naći uvrijeđene, kao i svim stanovnicima Hrvatske koji su
podrijetlom iz afričkih zemalja, blisko-istočnih ili  zemalja Jugoistočne Europe kao i
građanima/kama Republike Hrvatske koje podržavaju useljenje građana/ki drugih
zemalja kao društveno i kulturalno obogaćenje naše zemlje. Isto tako, pozivamo
Jutarnji list i sve ostale medije da etično i u skladu sa vrijednostima zaštite
ljudskog dostojanstva izvještavaju o temi imigracije u Hrvatskoj, a građane i
građanke da se ne povode za senzacionalitičkim napisima poput ovog.

Centar za mirovne studije