Hrvatska tražiteljima azila ne dopušta aktivizam!
Vlada Republike Hrvatske je nedavno konačno odgovorila tijelima Ujedinjenih naroda na dopis kojim su izrazili "ozbiljnu zabrinutost u vezi s navodnim odbijanjem zahtjeva za azil g. Vladislava Arinicheva i njegovim pritvaranjem, što se naizgled čini kao posljedica njegovog zalaganja za prava tražitelja azila u Hrvatskoj i ostvarivanje njegove slobode izražavanja." ponavljajući istu priču - uvjeti u Porinu su adekvatni, a tražitelji azila ne bi trebali prosvjedovati.
Podsjetimo, mirovni aktivist i tražitelj azila Vladislav Arinichev je u Hrvatskoj bio zatvoren više od 100 dana zbog istupanja u javnosti protiv rada SOA-e, a kojom prigodom je nosio majicu čiji natpis je do te mjere uvrijedio SOA-u da je protiv njega ne samo pokrenut prekršajni postupak, već je također bio i zatvoren u detencijskom centru na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom.
Arinichev je 18. listopada konačno pušten na slobodu, ali njegova sudbina i dalje ovisi o presudama Upravnog i Visokog upravnog suda u Zagrebu koji moraju odlučiti o tome priznaje li mu se azil neovisno o mišljenju SOA-e te je li njegov pritvor bio opravdan ili ne.
Zbog svoje važnosti slučaj Vladislava Arinicheva je pobudilo i interes tijela Ujedinjenih naroda zaduženih za zaštitu ljudskih prava. Posebna izvjestiteljica UN-a za branitelje ljudskih prava Mary Lawlor izrazila je zabrinutost zbog načina na koji se hrvatske institucije odnose prema Vladislavu Arinichevu, a 27. kolovoza 2024. je zajedno sa Radnom skupinom za arbitrarno pritvaranje, Posebnom izvjestiteljicom za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja te Posebnom izvjestiteljice za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja uputila službeni dopis Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri UN-u u Ženevi kojim zahtijeva odgovore od Vlade Republike Hrvatske u vezi s odbijanjem azila, pritvorom te potencijalnom deportacijom, a dopisom se naročito izrazila "ozbiljna zabrinutost u vezi s navodnim odbijanjem zahtjeva za azil g. Vladislava Arinicheva i njegovim pritvaranjem, što se naizgled čini kao posljedica njegovog zalaganja za prava tražitelja azila u Hrvatskoj i ostvarivanje njegove slobode izražavanja."
Također, tijela UN-a zahtijevaju poduzimanje svih potrebnih privremenih mjera za zaustavljanje navodnih kršenja i spriječavanje njihovog ponavljanja, te u slučaju da istrage podupiru navode ili sugeriraju da su navodi točni, sve mjere kako bi se osigurala odgovornost bilo koje osobe odgovorne za navodna kršenja. Posebice se to odnosi na navode o arbitrarnosti pritvora, kršenju prava na slobodu izražavanja, neuvažavanja statusa branitelja ljudskih prava i Deklaracije UN-a o braniteljima ljudskih prava te pravo na učinkovito pravno sredstvo i zaštitu u slučaju kršenja ljudskih prava, a na što su tijela UN-a specifično uputila na samom kraju svog dopis Vladi u poglavlju “Upućivanje na međunarodno pravo ljudskih prava”.
Vlada RH, odnosno Stalna misija Republike Hrvatske pri UN-u, u Ženevi je 5. studenog 2024. odgovorila tijelima UN-a suštinski ponavljajući iste argumente koje je navodila i prije, tvrdeći primjerice da ”usprkos velikom broju prijavljenih (op.a. tražitelja) u 2023. godini svim osobama koje borave u Prihvatilištu (su) osigurani adekvatni materijalni uvjeti prihvata (hrana, odjeća, osobna higijenski proizvodi, psihološka i socijalna podrška, financijska pomoć i tako dalje).” Navedeno se protivi nalazima Pučke pravobraniteljice sadržanim u Izvješću za 2023. godinu (stranica 260.) u kojima je zapisano sljedeće:
- ”Tijekom oba obilaska prihvatilišta u Zagrebu ustanovili smo da je ono bilo prekapacitirano. Primjerice, u njemu je na dan obilaska u rujnu boravilo više od 892
osobe, uključujući i 36 obitelji s djecom, dok je ukupan kapacitet smještaja do 600
osoba, ovisno o obiteljskim vezama ili kriteriju ranjivosti smještenih osoba.”
- ”Stoga su u navedenom razdoblju tražitelji boravili u teškim uvjetima, izloženi higijenskim, zdravstvenim i ostalim rizicima, naročito zaraznim bolestima zbog učestalih pojava svraba i stjenica.”
- “MdM je ( ... ) pružao multidisciplinarnu i integriranu skrb tražitelja prvenstveno kroz
dnevnu prisutnost medicinskih timova, psihologa i prevoditelja. Međutim, od svibnja
do kraja kolovoza 2023. došlo je do prekida pružanja njihovih usluga zbog kašnjenja u raspisivanju natječaja, a posljedične i do prekida financiranja njihovih aktivnosti.”
Nadalje, MUP je očito u postupku traženja međunarodne zaštite te ograničenja slobode kretanja ocjenjivao i činjenicu da je Vladislav Arinichev “organizirao prosvjede te se javno suprotstavljao i prokazivao hrvatske institucije” s obzirom da navedeno iznose u svome odgovoru tijelima UN-a. Podsjetimo da je MUP u rješenju kojim je odbio azil utvrdio kako Arinichev “ne zaslužuje međunarodnu zaštitu”, a između ostalog i zbog svojih “navodnih postupaka zaštite ljudskih prava” čime njegove aktivnosti u potpunosti trivijalizira.
G. Arinichev je također aktivno doprinio kampanji 11. Tjedana IZBJEGLICAma! koje je organizirala Koordinacija za integraciju koju koordinira Centar za mirovne studije. U sklopu kampanje Arinichev je, između ostalog, pročitao svoju autorsku priču u kojoj se kroz preplitanje osobno proživljenih te drugih priča vizualizira život tražitelja azila u Hrvatskoj, a koju možete pročitati ovdje. Svojim osobnim zalaganjem za unaprjeđenje životnog standarda i adekvatne uvjete prihvata za tražitelje međunarodne zaštite Vladislav Arinichev je obogatio sustav međunarodne zaštite u Hrvatskoj koji se na niti jednoj razini državne vlasti nije prepoznao relevantnim i poželjnim.
Arinichev nastavlja biti aktivist u borbi za bolje sutra, a hoće li to biti u Hrvatskoj koja će prepoznati njegovu borbu ili negdje drugdje trenutno ovisi o presudama Upravnog i Visokog upravnog suda u Zagrebu.
