Međuetnički odnosi i interkulturalizam

Large-noimage

Centar za mirovne studije nastaje kao direktan nastavak Volonterskog projekta Pakrac, koji je djelovao za vrijeme rata u zapadnoj Slavoniji. Iako nastajemo i ostajemo u Zagrebu, smatramo da je i dalje izuzetno važno raditi u područjima stradalim ratom, čije je stanovništvo svih etničkih pozadina i identiteta prešlo težak put, a neki ga još uvijek prolaze zbog nemogućnosti reintegracije u hrvatsko društvo. Iz ovog rada je nastao program Međuetnički odnosi i interkulturalizam, koji osim konkretnih akcija u obliku pomoći pri borbi za ostvarivanjem prava, pravnih savjeta i psiho-socijalne pomoći, istraživanja i objavljivanja voli organizirati i kulturna događanja poput ljetne škole „Umjetnici u egzilu“ (2012.) te umjetničkog i filmskog festivala „Zimsko ljetovanje“ (2013.). I zemljoradnju promoviramo aktivistički, pa smo se tako unazad nekoliko godina našli i u priči oko permakulture. 

Od 2009. proširili smo naš rad na zadarsko zaleđe i Liku. S organizacijama iz susjedstva surađujemo  na kampanjama kroz koje želimo otvarati teme koje se tiču svih naših (poratnih) društava, poput suočavanja s prošlošću (video-izložba o Josipu Reihl Kiru), zakonodavnih okvira i praksi manjinskih prava  (u 2010. smo objavili studiju zakonodavnih okvira manjinskog pitanja u zemljama bivše Jugoslavije, te opisali dobre prakse međuetničke suradnje, poput angažmana goranina Franje Starčevića i mrkopaljske Škole mira; krajem 2013. izašla nam je studija o položaju izbjeglih lica iz RH koja donosi niz preporuka za podizanje kvalitete života ranjivih skupina). 

Iako CMS nije humanitarna organizacija, često smo u situaciji kada je brza i prijeko potrebna pomoć nužna i mi je, ukoliko smo to u stanju, želimo pružiti. Pružanje pomoći se ne odnosi samo na program međuetničkih odnosa već na cjelokupan rad CMS-a, i u najčešćem broju slučajeva odražava podbacivanje nadležnih pravnih i socijalnih službi u Hrvatskoj, i nevoljkost institucija da pomognu nekome pri ostvarivanju prava, ili učine i onaj poseban napor ukoliko se radi o osobi iz posebno ugroženih skupina u društvu. 

U ovom kontekstu vidimo kako je prisutnost van samog ureda, od posebne važnosti za odluke na čemu želimo raditi u budućnosti i kako da kroz javna zagovaranja, preporuke i edukacijske programe utječemo na poboljšanje onog što vidimo da u Hrvatskoj treba poboljšati glede manjinskih i socijalnih prava. Iako se sistem pružanja psihosocijalne pomoći od vrata do vrata može učiniti samo kao kap vode, i ovakav direktan rad u zajednici vidimo kao važan dio izgradnje mira, osobito u zajednicama u kojima smo i dalje prisutni, i kako se čini, bit ćemo još neko vrijeme. 

Osim toga, kontinuirano i ustrajno radimo na artikulaciji interkulturalne politike i podizanje svijesti o interkulturalnom dijalogu. To se nadamo postići i kroz rad na terenu i kroz kulturne događaje i kulturnu produkciju, zatim, istraživanja o perspektivi povratka svih izbjeglih iz RH, nakon ulaska zemlje u EU, izradu policy okvira za interkulturalni koncept društva i stalno razvijanje prijedlog integracijskih politika. 

 

Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.