Participativna demokracija ugrožena: sve ozbiljnije ograničavanje sloboda nevladinih organizacija u Europskoj uniji

Large_bleed-crop-marks-illdem-poster_zagreb-page-001_web_naslovna_1

Svrha ovog dokumenta je informirati donositelje odluka u Europskoj uniji o sve većem broju restrikcija s kojima se neovisne nevladine organizacije suočavaju u Europskoj uniji. Nevladine organizacije ključne su za pravilno funkcioniranje zdravih demokracija koje poštuju prava i djeluju sukladno načelu vladavine prava. No, prakse, zakoni i politike nacionalnih vlasti, a ponekad i same Europske unije, sputavaju mogućnost rada tih organizacija – često se radi o izravnom cilju nacionalnih vlada. 

Ovaj dokument prvo će objasniti ulogu nevladinih organizacija u pomaganju demokratskog sudjelovanja, očuvanju vladavine prava i poštivanju temeljnih prava. Zatim će opisati glavne prepreke s kojima se nevladine organizacije suočavaju te navesti preporuke namijenjene institucijama Europske unije kako bi one pomogle njihov razvoj i očuvale slobode koje su nužne za rad nevladinih organizacija.

U ovom dokumentu koristi se termin nevladina organizacija (non-governmental organization, NGO). On označava organizaciju koja je neovisna od vlade, nema cilj ostvarivanja profita i radi na promicanju javnog interesa. Dokument se prvenstveno odnosi na nevladine organizacije koje zagovaraju utjecaj na provedbu javnih politika kako bi se promicala javna dobrobit i temeljne vrijednosti Europske unije kao što je predviđeno u člancima 2 i 3 Ugovora o Europskoj uniji. Čitatelji su se možda susreli i s drugim terminima koji se ponekad koriste za 'nevladinu organizaciju' kao što su 'neprofitna organizacija' ili 'organizacija civilnog društva'.

 

I.Zašto su nevladine organizacije životno važne za demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava?

Nevladine organizacije od vitalne su važnosti za pravilno funkcioniranje demokracije, poštivanje vladavine prava i provedbu temeljnih prava. One obnašaju ulogu koja se po važnosti može usporediti s onom slobodnih medija ili neovisnog sudstva te čine integralni dio infrastrukture koja je nužna kako bi se osiguralo da javna vlast djeluje u javnom interesu.

Prvo, nevladine organizacije pomažu informirati stanovništvo o pitanjima od javnog interesa. To može uključivati objašnjavanje sadržaja zakonskih i političkih rasprava, postupaka javnih dužnosnika, tvrtki ili drugih organizacija i pojedinaca koji imaju ekonomsku i političku moć te utjecaj u društvu. Ta edukativna uloga slična je onoj medija, iako nevladine organizacije, s obzirom na ekspertizu u specifičnim područjima kojima se bave, obično nude detaljnije analize. Nevladine organizacije tako pomažu javnosti da dopre do pune informacije o odlukama o tome kako se njome vlada. 

Drugo, nevladine organizacije javnosti nude kanale putem kojih ona može razgovarati s političkim predstavnicima u periodu između izbora. To se naziva 'participativnom demokracijom' koja je priznata člankom 11 Ugovora o Europskoj uniji kao važna dopuna 'predstavničkoj demokraciji'. Iako svaka osoba može individualno komunicirati sa svojim izabranim predstavnicima, nevladine organizacije nude metode koje velikom broju ljudi omogućuju da se obrati velikom broju donositelja odluka odjednom i na koordinirani način, primjerice organiziranjem peticija i skupova.

Treće, kada vlade ili javni dužnosnici krše zakon nevladine ih organizacije mogu pozvati na odgovornost tako što informiraju javnost i ulažu tužbe na sudu. Te aktivnosti pomažu u promicanju demokracije jer one osiguravaju da će se vlade držati zakona kreiranih u skladu s demokratskim procesom. Aktivacijom nadzora sudova nevladine organizacije pomažu i u očuvanju vladavine prava. Takve tužbe često ulažu žrtve uz podršku nevladinih organizacija. Time se osigurava da vlada djeluje unutar granica obaveza koje je prihvatila u sklopu nacionalnog, ustavnog, europskog i međunarodnog prava. Nevladine organizacije ovim aktivnostima štite i niz javnih interesa, kao što su pravilno korištenje novca poreznih obveznika, zaštita okoliša i javnog zdravlja te individualna prava i slobode.

Prepoznajući integralnu ulogu nevladinih organizacija u europskim demokracijama te s ciljem njihove zaštite sve vlade Europske unije kreirale su pravno obvezujuće obaveze sadržane u raznim europskim i međunarodnim ugovorima. Kako bi egzistirale i obavljale svoje zadatke, nevladine organizacije oslanjaju se na prava zaštićena Poveljom o temeljnim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i raznim UN-ovim ugovorima o ljudskim pravima, kao što su sloboda udruživanja i okupljanja, sloboda izražavanja te pravo pristupa informacijama. Određene aspekte rada nevladinih organizacija štite i razni dijelovi sekundarnog zakonodavstva Europske unije. Primjerice, pravo na slobodno kretanje kapitala omogućava nevladinim organizacijama da primaju donacije iz drugih zemalja.

Vijeće i Europska komisija prepoznali su važan doprinos nevladinih organizacija u realizaciji temeljnih vrijednosti Europske unije. EU podržava nevladine organizacije (financijskim sredstvima, edukacijom i diplomatskim intervencijama) u promicanju demokracije, temeljnih prava i vladavine prava u državama koje su u procesu pridruživanja Europskoj uniji kako bi im pomogla ostvariti napredak u ispunjenju pristupnih kriterija. EU podržava takve aktivnosti i kao dio svog vanjskopolitičkog cilja, u smislu promicanja svojih temeljnih vrijednosti diljem cijelog svijeta. Vlade Europske unije formalno su priznale i važnu ulogu koju nevladine organizacije ostvaruju putem instrumenata koje su države članice usvojile u Vijeću Europe i UN-u.

 

II.U čije ime istupaju nevladine organizacije? 

 

Neke nevladine organizacije govore u ime specifičnog dijela društva, primjerice starijih osoba, djece, osoba s invaliditetom ili etničkih manjina. Njihova je svrha predstaviti stajališta i probleme specifične skupine kako bi se osiguralo da ih donositelji odluka imaju na umu tijekom kreiranja zakona i politika. Ta vrsta nevladinih organizacija često zastupa skupine koje nisu dobro zastupljene među izabranim predstavnicima. Nevladine organizacije tako osiguravaju da se u demokratsku debatu uključe stajališta i problemi svih skupina društva te da vlada uzima u obzir interese društva kao cjeline. 

Druge nevladine organizacije zalažu se za općeniti javni interes. To rade tako što promiču provedbu standarda koje su vlade ispregovarale i usvojile međunarodnim ugovorima. Primjerice, sve vlade Europske unije pravno su vezane Europskom konvencijom o ljudskim pravima te nekoliko drugih ugovora o ljudskim pravima kreiranih u Ujedinjenim narodima, kao što su Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, Konvencija o pravima djeteta ili Konvencija o pravima osoba s invaliditetom. U mnogim zemljama te standarde štite i nacionalni ustavi. Slično, iste obaveze sadrži i Unijina vlastita Povelja o temeljnim pravima. Mnoga pravila koja nevladine organizacije promiču u javnom interesu, poput zabrane diskriminacije, zaštite okoliša i zaštite javnih sredstava od korupcije, navedena su i u zakonodavstvu Europske unije. Sve vlade Europske unije članice su Vijeća Europe i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Obje međunarodne organizacije stvorile su pravno obvezujuće ugovore i pravno neobavezujuće smjernice oko kojih su se vlade složile ili su ih kreirali stručnjaci koje su same vlade imenovale kako bi oni savjetovali nacionalne vlasti oko implementacije njihovih pravnih obaveza. Nevladine organizacije tako pomažu u provedbi standarda kojima se čuvaju demokracija, temeljna prava i vladavina prava, a koje su vlade Europske unije stvorile kako bi promicale javnu dobrobit.

Neovisno zagovaraju li specifičnu skupinu društva ili općenitiji javni interes nevladine organizacije važne su za donositelje odluka jer pomažu u donošenju kvalitetnih odluka. S obzirom na to da posjeduju ekspertizu u pitanjima za koja su se specijalizirale, donositeljima odluka mogu dati informacije koje su potrebne da kreiraju pravila koja su ispravno dizajnirana kako bi se mogla nositi s tim pitanjima. Slično tome, uobičajeno je da se vlade konzultiraju s relevantnim komercijalnim sektorima kada donose odluke o tome kako regulirati aktivnosti od njihova interesa.  

 

III.Zašto je nevladinim organizacijama sve teže obavljati svoj posao? 

 

Općenito govoreći, teškoće s kojima se nevladine organizacije suočavaju mogu se podijeliti u četiri kategorije. To nametanje restrikcija i ograničavanje sposobnosti nevladinih organizacija da obavljaju svoje zadatke često se naziva 'sužavanje/zatvaranje prostora civilnog društva'. Navedeni primjeri ilustriraju trendove u Europskoj uniji. Ovaj odjeljak ne tvrdi da je iscrpan: trenutno ne postoji javno dostupan pregled restrikcija s kojima se nevladine organizacije suočavaju, a koji bi donosio usporedne podatke za sve države Europske unije. Kada je to moguće, pozivamo se na objavljene materijale, no u nekim slučajevima informacije su nam direktno proslijedile Libertiesove članice i druge organizacije koje rade u pojedinoj zemlji.

Ograničenja koja se nameću nevladinim organizacijama treba promatrati u kontekstu rasta podrške desničarskim populističkim političkim strankama, što pomaže objasniti namjeru iza nekih niže objašnjenih trendova. Tamo gdje su takve stranke došle na vlast restrikcije koje se nameću nevladinim organizacijama dio su paketa nazadnih mjera koje napadaju i slobodu medija i neovisnost sudstva. One su osmišljene kako bi se ušutkale skupine i institucije koje bi mogle spriječiti nazadne vladine mjere, primjerice neovisni novinari i sudovi koji štite ustavne slobode. Čak i tamo gdje takve populističke stranke nisu došle na vlast, mainstream centrističke političke stranke često su prihvatile elemente njihove ksenofobne, homofobne, antiimigrantske ili seksističke retorike i politike u pokušaju da zadrže ili privuku birače za koje strahuju da se okreću desničarskim i ljevičarskim populističkim strankama. U tim državama nevladine se organizacije često nalaze na meti jer štite te ranjive skupine. Dostupni dokazi pokazuju da se s poteškoćama u neproporcionalnom omjeru suočavaju nevladine organizacije koje promiču temeljne EU vrijednosti demokracije, temeljnih prava (pogotovo specifičnih skupina, kao što su žene, LGBTI osobe, određene etničke manjine i tražitelji azila) te vladavine prava. Vlade koje provode politike ograničavanja nevladinih organizacija to rade kako bi dobile javnu podršku, što sugerira da se zabrinjavajući udio opće javnosti ili protivi važnosti temeljnih vrijednosti EU ili ih ignorira. Kao dokaz promjene javnog mišljenja, čini se da u nekim državama 'necivilno društvo' - kao što su krajnje desne nacionalističke organizacije, kao i organizacije koje promiču restriktivne interpretacije kršćanske doktrine koja diskriminira žene i LGBTI osobe - postaje glasnije i uživa bolju podršku.

 

A.Kampanje blaćenja, administrativno maltretiranje i fizički napadi 

 

Nevladine organizacije u sve se većoj mjeri nalaze na meti kampanja blaćenja kojima političari i mediji bliski političkim strankama napadaju njihov ugled. Uobičajeni napadi na ugled nevladinih organizacija uključuju iduće optužbe: da se nevladine organizacije miješaju u politička pitanja iako na to nemaju pravo jer nisu izabrane; da su nevladine organizacije nepatriotske i da rade protiv nacionalnih interesa jer djeluju u korist donatora iz drugih država Europske unije; da su nevladine organizacije uključene u prevarantske, kriminalne ili terorističke aktivnosti. Primjeri stalnih retoričkih napada te vrste mogu se pronaći u nekoliko država Europske unije, uključujući Bugarsku, Hrvatsku, Mađarsku, Italiju, Poljsku i Rumunjsku.

Kampanje blaćenja obično predstavljaju uvod u zakonske reforme koje su usmjerene na sprečavanje rada nevladinih organizacija. Vlade ih koriste kako bi – dok pripremaju prijedlog zadiranja u njihove aktivnosti - okrenule mišljenje javnosti protiv nevladinih organizacija. Primjeri tog obrasca vidljivi su u Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj.

Cilj takvih napada na ugled je potkopati kredibilitet i legitimnost nevladinih organizacija čime se uništava javno povjerenje o kojima one ovise. Kao što je navedeno, nevladine organizacije omogućuju javnosti da sudjeluje u demokratskom procesu tako što je informira o razvoju zakonske i političke situacije, zastupa njena mišljenja pred vladom i poziva vlade da se drže svojih pravnih obaveza. Kako bi obavljale tu ulogu, nevladine organizacije trebaju javno povjerenje, kao što i mediji trebaju povjerenje javnosti kako bi igrali svoju ulogu informiranja iste o političkim zbivanjima. U suprotnom, javnost neće vjerovati informacijama nevladinih organizacija, neće koordinirati svoje aktivnosti građanskog sudjelovanja putem tih nevladinih organizacija niti im davati donacije zahvaljujući kojima one preživljavaju. Primjerice, nedavno istraživanje javnog mijenja u Italiji pokazalo je veliku sumnjičavost javnosti prema nevladinim organizacijama koje se bave migracijom što je rezultat kampanji blaćenja. Neke organizacije prijavile su i pad donacija.

U nekim se državama administrativne procedure zloupotrebljavaju kao alat za maltretiranje nevladinih organizacija. U Bugarskoj je zabilježeno nekoliko primjera administrativnog maltretiranja kojem su priskočile vlasti ili političari, i to u smislu osvete zbog kritika nevladinih organizacija ili kao dio šireg napada na ugled nevladinih organizacija koje rade na politički nepopularnim pitanjima. Nevladine organizacije u Mađarskoj prijavile su zlostavljačke zahtjeve za pristup informacijama iz Vladi prijateljskih medija koji su bili smišljeni kako bi osoblju oduzeli vrijeme i resurse, dok su nevladine organizacije (kao što je Mađarska unija za građanske slobode) i zaklade u Mađarskoj koje su odgovorne za upravljanje sredstvima 2014. godine bile podvrgnute neutemeljenim istragama državne revizije. Vlasti u Španjolskoj zabranile su nevladinoj organizaciji Rights International Spain (RIS) da organizira ili održava edukacijske tečajeve koji su dio priznatog programa profesionalnog razvoja za odvjetnike i suce. RIS se u prošlosti već bavio takvim edukacijama i čini se da je zabrana osveta za pritužbe koje je ta organizacija uložila u UN-u i Europskoj komisiji oko erozije neovisnosti sudaca. Nevladine organizacije u Mađarskoj i Poljskoj također prijavljuju kako imaju razloga vjerovati da ih nacionalne vlasti elektronički nadziru što otežava komunikaciju i ima psihološke posljedice za osoblje.

U usporedbi s drugim dijelovima svijeta, nevladine organizacije u Europskoj uniji dosad su se suočavale s relativno niskim razinama fizičkog nasilja. Međutim, postoje dokazi napada na imovinu (primjerice, u Poljskoj i Italiji) te na pojedinačne aktiviste (u Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj) kao i prijetnje smrću i uvrede (primjerice u Bugarskoj, Rumunjskoj i Španjolskoj). Nije dokazano da je te napade sponzorirala država. No napadi na ugled nevladinih organizacija i govor mržnje usmjeren protiv skupina koje nevladine organizacije štite, kao što su LGBTI osobe ili etničke manjine, služe stvaranju atmosfere dozvole za takve napade. Kada agencije za provedbu zakona ne istraže pravilno incidente govora mržnje ili uništavanja imovine, to podriva odvraćajući učinak samog zakona i sugerira da će vlasti tolerirati takvo ponašanje.

 

B.Rezanje financijskih sredstava

 

Mnoge nevladine organizacije u velikoj mjeri ovise o sredstvima koja dolaze od vladinih tijela ili pak sredstvima kojima ta tijela upravljaju. Postoje dokazi da se javno financiranje za nevladine organizacije proteklih godina smanjilo. Čini se da je to djelomično posljedica općih rezova javne potrošnje kao odgovor na financijsku krizu. Međutim, u nekim državama rezovi javne potrošnje bili su vođeni ideologijom.

Bivša hrvatska vlada srezala je javna sredstva za nevladine organizacije kao reakciju na kritike koalicije nevladinih organizacija oko politika vezanih uz LGBTI prava i spolni odgoj. Ministarstva poljske vlade obustavila su financiranje organizacija koje štite žene koje su žrtve obiteljskog nasilja te su suspendirala dotok sredstva za nevladine organizacije koje se bave pravima migranata jer je to suprotno protivljenju vladajuće stranke rodnoj jednakosti i imigraciji. Belgijski ministar nedavno je predložio ukidanje javnih sredstava za nevladinu organizaciju, nakon što ga je ona kritizirala jer nije reagirao na govor mržnje članova njegove političke stranke. I članovi rumunjske vlade nedavno su objavili da namjeravaju promijeniti tamošnji Zakon o porezima kako bi uklonili mogućnost da pripadnici javnosti posvete do dva posto svog poreza na dohodak za donacije nevladinim organizacijama.

Poljska trenutno slijedi primjer Mađarske u mijenjaju načina na koji se upravlja javnim sredstvima za nevladine organizacije i to kako bi sustav podvrgnula direktnoj političkoj kontroli. Poljska vlada nedavno je predložila nacrt zakona kojim se uspostavlja 'nacionalni centar za razvoj civilnog društva' koji bi preuzeo odgovornost upravljanja kohezijskim fondovima Europske unije i nacionalnim sredstvima za nevladine organizacije. Predsjednika tog tijela, koji će uživati široku diskreciju oko toga kako se distribuiraju sredstva, imenovat će član vlade. Vlada također planira da to tijelo preuzme i odgovornost za upravljanje EEA/Norveškim fondovima, kojima trenutno upravlja neovisna zaklada. S obzirom na to da veliki dio sredstava za nevladine organizacije dolazi iz nacionalnih i EU izvora, ta reforma bi zapravo dala vladi značajnu kontrolu nad aktivnostima i preživljavanjem nevladinih organizacija. Slična reforma provedena je u Mađarskoj gdje je uspostavljen 'nacionalni kooperacijski fond'. To tijelo stvoreno je kako bi financiralo opće operativne aktivnosti organizacija civilnog društva i u biti stavilo financiranje pod kontrolu mađarske vlade. Kao sada u Poljskoj, i mađarska je vlada pokušala (iako neuspješno) staviti distribuciju EEA/Norveških fondova pod upravu tog tijela. Mađarski nacionalni kooperacijski fond preusmjerio je javnu podršku s nevladinih organizacija koje se bave skupinama i vrijednostima kojima se vlada protivi, primjerice rodnom jednakošću i LGBTI pravima, prema provladinim i crkvenim organizacijama. Slično je i u Španjolskoj, gdje postoje dokazi koji ukazuju na smanjenje vladina financiranja za većinu sektora nevladinih organizacija, no povećanje istog u korist organizacija koje zagovaraju diskriminatorne interpretacije kršćanske doktrine.

Na ograničavanje mogućnosti da nevladine organizacije primaju sredstva iz privatnih izvora u drugim državama članicama nailazi se u Mađarskoj i Irskoj, a isto je nedavno predloženo u Bugarskoj. Postoje i dokazi da su neki međunarodni donatori, i vlade i privatne zaklade, smanjile količinu sredstava namijenjenih promicanju prava, demokracije i vladavine prava u zemljama središnje i istočne Europe koje su članice EU. Ne radi se o taktici kojoj je cilj osujetiti rad nevladinih organizacija. Čini se da to djelomično proizlazi iz pretjerano optimistične procjene da pomoć nevladinim organizacijama koje promiču prava, demokraciju i vladavinu prava više nije potrebna jer su te zemlje postale demokracije te su se pridružile Europskoj uniji.

Valja napomenuti i da priroda sredstava Europske unije koja su dostupna nevladinim organizacijama koje rade na području temeljnih prava unutar Europske unije, pogotovo na nacionalnoj razini, ima negativne posljedice za njihov kapacitet da obavljaju svoje zadaće. Iako se ne radi o smišljenom naporu sprečavanja rada nevladinih organizacija, niže opisane prakse ili narušavaju ili ne uspijevaju maksimizirati sposobnost nevladinih organizacija da promiču temeljne vrijednosti Europske unije unutar država članica. To je u snažnoj suprotnosti s podrškom koju Europska unija daje nevladinim organizacijama u državama koje su na putu pridruživanja Europskoj uniji, a koje pomažu društvima da ostvare napredak prema članstvu u EU, kao i s podrškom za nevladine organizacije koje promiču temeljne vrijednosti Europske unije diljem svijeta.

Prvo, Europska unija je sklona financirati nevladine organizacije samo u slučaju posebnih projekata umjesto da pokriva osnovne operativne troškove. To znači da nevladine organizacije ne mogu kreirati i provoditi dugoročne strategije koje su potrebne kako bi one ispravno informirale javnu raspravu i političko razmišljanje. Kratkoročno financiranje stvara nesigurnost radnih mjesta zbog čega je teško privući i zadržati visoko kvalitetno osoblje. Kratkoročno financiranje znači i da osoblje mnogo vremena posvećuje dobivaju sredstava umjesto provođenju aktivnosti promicanja i zaštite temeljnih vrijednosti Europske unije. Nadalje, administrativni tereti koji se postavljaju primateljima sredstava kako bi se osigurala sukladnost sa zahtjevima provedbe projekta, jednako su opterećujuća bez obzira je li primatelj velika ili mala organizacija (to jest, neovisno o administrativnom kapacitetu). Kada Europska unija doprinosi operativnim troškovima nevladinih organizacija, to čini u slučaju onih koje rade na razini Europske unije, a ne na nacionalnoj razini, čime isključuje veliku većinu nevladinih organizacija.

Drugo, programi financiranja koje Europska komisija provodi na području temeljnih prava isključuju mnoge ključne aktivnosti rada nevladinih organizacija koje se nalaze pod najvećim rizikom smanjenja sredstava, kampanji blaćenja i maltretiranja. Ta europska sredstva usmjerena su na pružanje određenih usluga (primjerice, podrška za žrtve zločina), edukaciju određenih profesija kao što su odvjetnici, suci, novinari ili javne vlasti, istraživanje i razmjenu primjera dobrih praksi te često zahtijevaju prekograničnu suradnju nevladinih organizacija u nekoliko država članica. Nažalost, financiranje Europske unije na području temeljnih prava ne pokriva nacionalno fokusirane 'watchdog' aktivnosti nevladinih organizacija koje prate pridržava li se vlada temeljnih vrijednosti EU. Sredstva nisu dostupna ni za pokrivanje troškova parničenja,  jednog od glavnih alata kojima nevladine organizacije osiguravaju odgovornost vlade. U tom smislu, Europska unija tretira nevladine organizacije koje djeluju na nacionalnoj razini više kao 'podizvođače' koji pomažu u provedbi zakonodavstva Europske unije umjesto kao esencijalni stup demokracije uz slobodne i pluralističke medije te neovisno sudstvo.

Treće, financiranje Europske unije na području temeljnih prava ne uzima u obzir šire okruženje u kojem dolazi do ograničavanja nevladinih organizacija. Kao što je navedeno u uvodu ovog poglavlja, sve veći dio opće javnosti spreman je ili pristati na mjere kojima njihove vlastite vlade srozavaju demokraciju, vladavinu prava i temeljna prava ili pak ih prešutno odobrava. To znači da je - kako bi spriječili daljnje nazadovanje vlada Europske unije, kao i buduće napade na nevladine organizacije - nužno izgraditi javnu podršku za temeljne vrijednosti Europske unije. Međutim, programi Unijina financiranja na području temeljnih prava često pružaju ograničenu podršku javnoj edukaciji i aktivnostima podizanja svijesti. Čini se da je jedan od problema to što podizanje svijesti i javna edukacija čine relativno mali dio ukupnih aktivnosti koje se financiraju. Drugi je problem to da je, kada se i daje podrška za podizanje svijesti i javnu edukaciju, ona većinom usmjerena na informiranje ciljane publike o pravima koje im daju zakoni Europske unije umjesto da se pokuša poboljšati općenito šire razumijevanje javnosti o temeljnim pravima, demokraciji i vladavini prava te podršci za iste kao vrijednosti koje bi željeli očuvati.

 

C. Pretjerana regulacija

 

Nevladine organizacije u nekim državama prijavljuju kako im se nameće sve više administrativnih opterećenja. U Hrvatskoj, primjerice, nevladine organizacije prijavljuju da su vlade koristile naoko bezazlene birokratske zahtjeve kako bi smanjile njihov kapacitet da obavljaju svoju funkciju jer sada više resursa moraju posvetiti rješavanju papirologije. Povećani birokratski pritisak prijavljuju i nevladine organizacije u Njemačkoj i Španjolskoj. Nedavno je i u Rumunjskoj objavljen prijedlog reformi koji bi značajno povećao obaveze prijavljivanja nevladinih organizacija i podvrgnuo ih gašenju ako ih se ne pridržavaju. U Slovačkoj su sankcije za nepridržavanje novih administrativnih tereta bile toliko oštre da je niz nevladinih organizacija bankrotirao. U Italiji je vlada kreirala obavezni kodeks ponašanja za nevladine organizacije koje provode akcije spašavanja na Mediteranu, a neke određene odredbe ozbiljno zadiru u njihovu mogućnost provođenja humanitarnog rada.

Postoje dokazi da povećanje tih birokratskih tereta (kao što su zahtjevi internog monitoringa, podvrgavanje revizijama i dodatne obaveze prijavljivanja) ima direktne veze s načinom na koji vlade interpretiraju i primjenjuju međunarodne standarde namijenjene sprečavanju financiranja terorističkih aktivnosti, primjerice u Hrvatskoj, Poljskoj, Slovačkoj i Španjolskoj. Ta pravila čine dio zakonodavstva Europske unije u sklopu Direktive o borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma. Ta ista pravila otežala su i nevladinim organizacijama da primaju sredstva od međunarodnih donatora jer ih banke mogu blokirati, odgoditi isplatu sredstva ili im odbiti svoje usluge. To je posljedica pravila koju su natjerale banke da razviju krivo shvaćanje nevladinih organizacija kao riskantnih klijenata. Dok su neke vlade ta pretjerana opterećenja nevladinim organizacijama možda nametnule nenamjerno, u nekim slučajevima vlade su ih zloupotrijebile kako bi napadale nevladine organizacije koje ih kritiziraju. Najočitiji primjer zloupotrebe pravila za borbu protiv financiranja terorizma kako bi se osujetile aktivnosti neovisnih nevladinih organizacija unutar Europske unije je slučaj mađarskog Zakona o transparentnosti organizacija koje dobivaju podršku izvana. 

Neke države neopravdano su ograničile i slobodu okupljanja. Ograničenja javnog protestiranja nisu nužno otvoreno usmjerena na nevladine organizacije, no javne demonstracije su ključni alat koji nevladine organizacije i civilni pokreti koriste kako bi upoznale političke lidere sa stajalištima javnosti. Takva ograničenja pronalazimo u španjolskom tzv. 'gag' zakonu koji ozbiljno ograničava javne prosvjede, francuskoj zloupotrebi izvanrednog stanja kako bi se zabranili prosvjedi za zaštitu okoliša i prava radnika, poljskom zakonu o ponavljanju prosvjeda koji preferira demonstracije državnih i vjerskih institucija, kao i u zakonskoj inicijativi koja je trenutno na razmatranju u Rumunjskoj. U sklopu nje prosvjednike bi se kažnjavalo s do tri godine zatvora ako se zaključi da demonstracije otežavaju poslovanje države.

 

D. Oklijevanje da se konzultira nevladine organizacije 

 

Neke nevladine organizacija prijavljuju da teže pristupaju donositeljima odluka i da su konzultacije postale više formalnost nego iskreni pokušaj vlade da uključi nevladine organizacije u kreiranje zakona i politike. U Bugarskoj i Rumunjskoj spremnost ministarstva da konzultiraju nevladine organizacije uvelike ovisi o hiru ministra zaduženog za određeni resor. Aktualne vlade u Poljskoj i Mađarskoj ne pokazuju želju konzultirati nevladine organizacije oko zakonskih reformi koje se često požuruje kroz zakonodavni proces kako bi se izbjegla javna rasprava. Slično, i nevladine organizacije u Španjolskoj prijavljuju da vlada koristi niz tehnika kako bi minimizirala priliku nevladinih organizacija da sudjeluju u konzultacijama ili ih je uopće i odbila konzultirati. I britanska je vlada 2014. godine usvojila zakon kojeg se kritiziralo jer zapravo sprečava nevladine organizacije da se uključe u javnu raspravu tijekom predizbornih kampanja – vrijeme kada javnost najviše treba zakonske i političke informacije i analize kako bi mogla uživati u donošenju informiranog izbora prilikom glasanja. U Irskoj je nedavno ekstremno široko interpretirano zakonodavstvo usvojeno 2001. godine, i to na takav način da se nevladine organizacije koje se bave zagovaranjem spriječi da primaju sredstva nacionalnih ili međunarodnih donatora. 

 

IV.Preporuke

 

Europska unija može poduzeti niz mjera koje mogu pomoći podržati nevladine organizacije u Europskoj uniji koje se bave promicanjem i zaštitom temeljnih prava, demokracije i vladavine prava. Liberties poziva institucije Europske unije da poduzmu iduće korake:

•uspostave fond za nevladine organizacije koje promiču i štite temeljne vrijednosti Europske unije na njenom teritoriju. Fond bi trebao pružati sredstva za pokrivanje operativnih troškova kao i parničenja te 'watchdog' aktivnosti. Njime bi se trebalo upravljati neovisno od nacionalnih vlasti i same EU, slično kao European Endowment for Democracy. 

•Uključi se u mjere građenja kapaciteta za nevladine organizacije s fokusom na poboljšanje njihovih sposobnosti da stvore širu podršku opće javnosti za prava, demokraciju i vladavinu prava. Podržavanje nevladinih organizacija da stvore šire 'biračko tijelo' pomoći će im u povećanju održive financijske podrške u javnosti i ukloniti poriv da populističke stranke i političari napadaju nevladine organizacije kao način dobivanja političke podrške. 

•Uspostave kontaktnu točku u Komisiji ili opservatorij kojem bi nevladine organizacije mogle prijavljivati ograničenja u radu ili maltretiranje. Ta osoba ili entitet trebao bi direktno izvještavati prvog potpredsjednika Komisije.  

•Odredi visokorangiranog političkog dužnosnika/cu Komisije koji bi bila odgovoran za davanje izjava podrške i diplomatske intervencije prilikom ograničavanja ili maltretiranja nevladinih organizacija.

•Razviju regulatorni okvir rada za zaštitu sloboda koje su potrebne nevladinim organizacijama kako bi obavljale svoje funkcije. 

Nevladine organizacije su vitalne jer pomažu u održanju značajnih pravnih standarda koji štite demokraciju, temelja prava i vladavinu prava. One su, kao i sudovi i mediji, od ključne važnosti jer pomažu proces sudjelovanja u demokraciji i pozivanju vlade na odgovornost. Trend povećanog nametanja restrikcija nevladinim organizacijama koje promiču temeljne vrijednosti Europske unije globalni je fenomen, s Rusijom i Kinom kao najpoznatijim prekršiteljima. Iako bi odgovor Europske unije mogao biti bolji, EU je razvila različite alate podrške nevladinim organizacijama izvan država članica. Kako bi temeljne vrijednosti Europske unije preživjele unutar njenih granica, nevladine organizacije trebaju imati značajnu slobodu i podršku kako bi radile svoj posao. Podrška Europske unije nevladinim organizacijama kod kuće omogućila bi Uniji da očuva svoje temeljne vrijednosti, ali i da postavi standard koji može promicati diljem svijeta.

Zaključci:

 

•Nevladine organizacije vitalne su za pravilno funkcioniranje demokracije, vladavine prava i temeljnih prava. Njihova sloboda rada zaštićena je europskim i međunarodnim standardima koji su pravno obvezujući za Europsku uniju i njene države članice;

•Nevladine organizacije u državama članicama Europske unije suočavaju se sa sve većim restrikcijama u radu - kampanjama blaćenja, maltretiranjem, rezanjem sredstava, administrativnim opterećenjima i zatvaranjem kanala konzultacija s donositeljima odluka;

•U mnogim slučajevima tim se restrikcijama namjerno žele ugušiti neovisne nevladine organizacije jer one brane manjinske skupine, pozivaju vlade na odgovornost i omogućuju svim segmentima društva da sudjeluju u donošenju odluka. Pokušaje gušenja nevladinih organizacija treba shvaćati kao dio mjera koje mnoge vlade poduzimaju kako bi ojačale autoritet izvršne vlasti (ograničavanjem pristupa neovisnim i učinkovitim sudovima), povećale utjecaj na javno mišljenje (zadiranjem u slobodu medija) i stekle javnu podršku demoniziranjem određenih skupina kao što su tražitelji azila i etničke manjine;

•Europska unija može podržati nevladine organizacije u Europskoj uniji primjenom nekih od postojećih politika i praksi davanja podrške nevladinim organizacijama izvan Europske unije: tako da uspostavi novi neovisno upravljani fond za nevladine organizacije koje promiču temeljne vrijednosti Europske unije na nacionalnoj razini, poput European Endowment for Democracy; dozvoli da se tim sredstvima financiraju operativni troškovi nevladinih organizacija, parničenje, 'watchdog' aktivnosti te javne edukacije; omogući komunikacijske edukacije namijenjene nevladinim organizacijama kako bi im pomogla da izgrade podršku među običnim ljudima za temeljne vrijednosti Europske unije; odredi tijelo Europske unije koje će pratiti slučajeve ograničavanja i maltretiranja nevladinih organizacija; nominira visokorangiranog dužnosnika/cu Europske unije koji će provoditi diplomatske intervencije kod nacionalnih vlasti za podršku nevladinim organizacijama; razvije regulatorni okvir rada u zakonodavstvu Europske unije kako bi se očuvale slobode nevladinih organizacija.

 

Autor: Israel Butler, Civil Liberties Union for Europe, kolovoz 2017.


Preporučite članak: