Analiza sudske prakse u postupcima pred hrvatskim sudovima pokrenutima zbog diskriminacije

Book_analiza_sudske_prakse_u_postupcima_pred_hrvatskim_sudovima_pokrenutima_zbog_diskriminacije-page-001

Uskoro se navršava 10 godina od donošenja Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine br. 85/08, 112/12, dalje u tekstu ZSD), kojim je učinjen ogroman iskorak u pravnom reguliranju borbe protiv diskriminacije u Republici Hrvatskoj. No, iako donošenje zakona jest važan korak, tek je njegov život u praksi, odnosno primjena na hrvatskim sudovima, pravi pokazatelj njegova značaja i učinka. Ispitati koliko je konkretni Zakon zaživio u praksi i na koji način, jedan je od ciljeva analize koja se nalazi pred vama. Ova je analiza izrađena u okviru projekta “Mind the gap: Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj”1 , usmjerenog na propitivanje stvarnog stanja suzbijanja diskriminacije u Hrvatskoj. Zbog toga je, uz edukativne i informativne aktivnosti, uključivao i provedbu triju istraživanja te predvidio izradu prve sveobuhvatnije analize sudske prakse na području antidiskriminacije u Hrvatskoj. Na tom tragu ova analiza, iako u velikoj mjeri usmjerena na provedbu ZSD-a, ne obuhvaća samo sudske odluke utemeljene na odredbama ovog, već i drugih zakona. Tako uključuje i odluke donesene temeljem zakona koji zabranjuju diskriminaciju u pojedinim područjima života, kao i onih koji su usmjereni na suzbijanje diskriminacije po pojedinim osnovama te naposljetku, onih koji reguliraju slučajeve diskriminacije koji ostvaruju obiljež- ja kaznenog djela. Naime, sve ove odredbe, zajedno sa ZSD-om kao krovnim zakonom, čine novo i dinamično, ponekad i zahtjevno pa čak i kontroverzno – hrvatsko antidiskriminacijsko pravo. Širi cilj izrade analize je ispitati na koji se način antidiskriminacijsko pravo primjenjuje u praksi, uključujući i interakciju različitih propisa, pri čemu nije bila intencija kritizirati niti jednu stranu sudskih postupaka. Pri tome je posebna pažnja posvećena usporedbi načina korištenja istih ili sličnih instituta i koncepata antidiskriminacijskog prava u različitim vrstama postupaka. Ovakav prikaz je zasigurno koristan jer stjecanje komparativne perspektive zahtjeva iščitavanje velikog broja presuda izvan konkretnog područja kojim se netko uobičajeno bavi.

Analiza je pisana za pravnike i to pravnike praktičare, što uključuje suce koji sude u različitim vrstama antidiskriminacijskih postupaka, ali i one praktičare koji pokreću ove postupke, dakle odvjetnike, policijske službenike i državne odvjetnike. Također će, vjerujemo, biti zanimljiva nevladinim organizacijama i sindikatima te pravobraniteljskim institucijama, kao i pojedincima koji su zainteresirani za primjenu antidiskriminacijskog prava na hrvatskim sudovima. Poseban cilj analize je učiniti sudsku praksu dostupnom upravo zainteresiranim dionicima i široj javnosti budući da im, izuzev javno objavljene prakse Vrhovnog suda, ona inače nije dostupna. Izvori na kojima se analiza temelji su statistički podaci Ministarstva pravosuđa te konkretne sudske odluke. Naime, temeljem ZSD-a sva su pravosudna tijela dužna voditi evidencije o sudskim predmetima vezanim uz diskriminaciju i osnovama diskriminacije po kojima se ti postupci vode te ih dostavljati Ministarstvu pravosuđa, a ono je kao i posebni pravobranitelji, dužno pučkoj pravobraniteljici, kao središ- njem tijelu za suzbijanje diskriminacije, dostaviti evidencije i statističke podatke o diskriminacijskim predmetima. No, ovi podaci su dani u obliku statistika, odnosno pružaju samo jedan i to ograničen vid informacija o sudskim postupcima te je stoga uz njih, zaključke važno donositi temeljem analize konkretnih sudskih odluka. Institucija pučke pravobraniteljice već više godina prikuplja sudske odluke od sudova. Međutim, za razliku od statističkih podataka čije slanje je zakonska obveza, isto nije slučaj sa sudskim odlukama, pa stoga institucija ipak ne raspolaže sa svim odlukama koje donose sudovi, već samo onima koje joj dostave. Prikupljene se odluke analiziraju i zaključci objavljuju u Izvješću koje pučka pravobraniteljica svake godine podnosi Hrvatskom saboru, no ta je analiza svaki put ograničena na prikaz stanja samo u protekloj godini.

Za potrebe izrade ove analize pročitano je 420 sudskih odluka sudova različitih vrsta i razina, odnosno sve koje su dostupne Uredu pučke pravobraniteljice. No, zbog ograničenog opsega publikacije te istovremene želje da se sudska praksa prikaže što je više moguće u svojoj sveukupnosti, ovdje se ne analiziraju detaljno pojedine odluke, već se u mnogobrojnim odlukama identificiraju zajedničke niti i sumiraju ključne značajke, ali i izazovi. Svi primjeri slučajeva koji se iznose u svrhu ilustracije općenitijih zaključaka, kao i pojedinačni opisi činjeničnih stanja iz odluka, anonimizirani su u cilju zaštite privatnosti i dostojanstva žrtava. Dodatno, budući da je ova analiza ujedno i pokušaj identifikacije dobre prakse, navode se poslovni brojevi takvih predmeta, kako bi ih praktičari lakše pronašli i mogli se pozivati na njih. Premda je za prikazivanje sudske prakse bilo moguće odabrati metodu grupiranja odluka temeljem područja života ili diskriminacijskih osnova na koje se odnose, ovdje usvojena podjela učinjena je prema vrstama postupaka. Za svaku od četiri vrste postupka iznose se specifičnosti, dok se u zaključku daje svojevrsna komparacija, uz poneku naznaku što bi još bilo moguće i potrebno učiniti kako bismo postigli učinkovitiju primjenu antidiskriminacijskih jamstava te bolju zaštitu žrtava, ali i prevenciju počinjenja buduće diskriminacije. Valja napomenuti i kako je pri izradi analize također korišteno iskustvo pravobraniteljske institucije kojoj zbog prirode njezinog postupka, žrtve diskriminacije iznose i informacije o motivima (ne)pokretanja postupaka, očekivanjima, viđenju razloga gubitka sporova, a što im procesni okviri sudskih postupaka ponekad onemogućuju. Svjesne smo kako su sudski postupci samo jedan segment borbe protiv diskriminacije i to fokusiran na već počinjenu diskriminaciju. Smatramo kako istovremeno valja raditi na prevenciji buduće diskriminacije kroz osvještavanje i edukacije ključnih dionika te učinkovitu provedbu politika, poput Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije, odnosno smatramo kako je u borbi protiv diskriminacije, uz onu temeljnu ulogu postizanja pravde, važno istaknuti i preventivnu te edukativnu dimenziju sudskog segmenta borbe protiv diskriminacije. 

Preporučite članak: