CMS u javnom savjetovanju o civilnoj službi: zaštita prava na prigovor savjesti i ljudsko dostojanstvo
Centar za mirovne studije (CMS) je sudjelovao u javnom savjetovanju koje je otvorilo Ministarstvo unutarnjih poslova o tri ključna dokumenta kojima se uređuje sustav civilne službe u Republici Hrvatskoj. U svojim komentarima upozorili smo na ozbiljne manjkavosti predloženih rješenja iz perspektive ljudskih prava, osobito u odnosu na ustavno pravo na prigovor savjesti, zabranu prisilnog rada i zaštitu ljudskog dostojanstva.
Dodatno ističemo da je javno savjetovanje, iako formalno otvoreno 30 dana, provedeno u razdoblju zimskih praznika i blagdana (od 11. prosinca do 10. siječnja), što je u praksi značajno ograničilo mogućnost kvalitetnog sudjelovanja javnosti i organizacija civilnog društva.
1. Prijedlog uredbe o načinu obavljanja civilne službe u tijelu državne uprave nadležnom za civilnu
zaštitu
CMS upozorava da se civilna služba u ovom Prijedlogu uredbe tretira prvenstveno kao administrativni i operativni instrument unutar sustava obveze, a ne kao ostvarenje temeljnog ljudskog prava na prigovor savjesti zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske. Iako se Uredba formalno poziva na ustavne odredbe, u njezinu tekstu izostaje jasan ljudskopravaški okvir. Ne postoje jamstva razmjernosti, dostojanstva, zabrane diskriminacije niti učinkovite pravne zaštite. Uredba ne predviđa pravo na pritužbu ili žalbu, ne razrađuje zaštitu od stigmatizacije te ne osigurava da sadržaj i način obavljanja civilne službe budu u potpunosti usklađeni s moralnim, etičkim ili vjerskim uvjerenjima osoba koje se na nju pozivaju. Posebno zabrinjava izostanak analize socijalnih i ekonomskih učinaka, uključujući visinu novčane naknade, koja nije razmotrena s aspekta dostojanstvenih uvjeta života te može imati odvraćajući i diskriminatorni učinak prema osobama slabijeg socioekonomskog statusa. Uredba također ne uključuje rodnu ni intersekcijsku perspektivu, iako to zahtijevaju međunarodni ljudskopravaški standardi. Smatramo da je nužno da se Prijedlog uredbe temeljito preispita i doradi kako bi se jasno potvrdilo da je civilna služba ostvarenje temeljnog ljudskog prava, a ne kaznena ili odvraćajuća mjera.
2. Prijedlog uredbe o obavljanju civilne službe u jedinicama lokalne i područne (regionalne)
samouprave i načinu financiranja
U ovom Prijedlogu uredbe civilna služba se u praksi svodi na fizički rad u komunalnim i sličnim djelatnostima, poput čišćenja i održavanja javnih površina. Takvo normativno usmjerenje nosi ozbiljan rizik da se civilna služba pretvori u oblik prisilnog rada te da se koristi kao zamjena za redovno zaposlene radnike, što je protivno ustavnom jamstvu prigovora savjesti i međunarodnim standardima. Posebno zabrinjava činjenica da je predviđena mjesečna novčana naknada od 100 eura, što je višestruko ispod svakog standarda dostojanstvenih uvjeta života. Takvo rješenje ima potencijalno diskriminatoran učinak i uvodi klasnu dimenziju u ostvarivanje ustavnog prava, jer civilna služba postaje dostupna i podnošljiva samo osobama s dodatnom financijskom ili obiteljskom podrškom.
Uredba u potpunosti zanemaruje potrebe osoba s invaliditetom, ne predviđa razumne prilagodbe niti procjenu sigurnosti rada, iako se radi o fizički zahtjevnim i potencijalno rizičnim poslovima. Time se civilni ročnici tretiraju kao jeftina radna snaga, a ne kao nositelji zaštićenog ustavnog prava. CMS smatra da ovakav koncept civilne službe ozbiljno dovodi u pitanje njezin civilni, nenasilni i dostojanstveni karakter te da zahtijeva temeljito preispitivanje s aspekta ljudskih prava, socijalne pravednosti i zaštite ranjivih skupina.
3. Prijedlog pravilnika o pravilima obavljanja civilne službe i programu osposobljavanja civilnih
ročnika
CMS ističe da je Prijedlog pravilnika izvedbeni dokument koji u potpunosti ovisi o prethodnim uredbama, zbog čega je ključno da bude jasno utemeljen na civilnom, mirovnom i nenasilnom okviru. Međutim, Pravilnik koristi terminologiju poput „ključne vještine” i „razina spremnosti” bez jasnog razgraničenja od vojnog ili militariziranog diskursa. Takvo uokviravanje nosi rizik da se program osposobljavanja konceptualno približi vojnoj logici, čime se zamagljuje temeljna svrha civilne službe kao stvarne alternative vojnoj obvezi.
Pravilnik ne razrađuje prilagodbu programa različitim moralnim, etičkim i svjetonazorskim uvjerenjima civilnih ročnika, niti osigurava da sadržaj osposobljavanja bude u potpunosti oslobođen elemenata vojne hijerarhije, discipline i zapovijedanja. Time se otvara prostor za implicitno potkopavanje prava na prigovor savjesti.
Smatramo da Pravilnik mora jasno potvrditi civilni, nenasilni i mirovni karakter programa osposobljavanja te služiti razvoju društveno korisnih, solidarnih i civilnih vještina, u skladu s temeljnim ljudskim pravima.
Centar za mirovne studije nastavit će pratiti razvoj zakonodavnog okvira za civilnu službu te zagovarati rješenja koja štite ustavno pravo na prigovor savjesti, ljudsko dostojanstvo i nenasilni karakter civilne službe, u skladu s domaćim i međunarodnim standardima ljudskih prava.
