U povodu uhićenja Gorana Hadžića - izjava organizacija civilnoga društva
Grožnjan, Osijek, Pakrac, Poreč, Pula, Split, Zagreb, 23. srpnja 2011.
Polazeći od temeljnog postulata da ni jedan zločin ne
smije ostati bez kazne izražavamo zadovoljstvo uhićenjem Gorana Hadžića, posljednjeg
haškog bjegunca te se nadamo da će i njegovo suđenje pred sudom u Haagu
donijeti bar djelomičnu satisfakciju žrtvama.
Haaški sud je mjesto gdje će biti utvrđene činjenice o
ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava za koje je optužena
161 osoba na najvišim vojnim i političkim pozicijama, uključujući i Gorana
Hadžića. Dokumentacija s tih suđenja (dokumenti, transkripti, video i audio materijal)
te iskazi svjedoka bit će jedan od temelja za daljnje istraživanje i
procesuiranje ratnih zločina koji nisu bili obuhvaćeni haaškim optužnicama.
Odgovornost za kazneni progon neistraženih zločina ostaje
na nacionalnim pravosudnim tijelima u Hrvatskoj i regiji (u odnosu na predmet
Gorana Hadžića, primjerice, zločini počinjeni u Vukovaru i okolici te drugim
mjestima, u logorima u Srbiji, u Begejcima, Stajićevu, Nišu, kao i na
lokacijama koje u budućnosti treba istražiti, poput vojarne na Topčideru u
kojoj su bili neki zarobljenici iz Dalja). U procesuiranju svih ratnih zločina
pravosuđa post-jugoslavenskih zemalja nisu još ni na pola puta. Stoga trebaju
intenzivirati suradnju u svim fazama kaznenih postupaka kako bi se počinitelji
i nalogodavci procesuirali i primjereno kaznili, a žrtve dobile barem dio
satisfakcije. Time će se dodatno ojačati mogućnosti pomirenja na ovim
prostorima.
Predvidivo je da kaznene progone fokusirane samo na
počinitelje mnoge žrtve neće doživjeti kao potpuno ispunjenje pravde. Sve osobe
koje su preživjele mučenja, silovanja, premlaćivanja, nezakonita zatvaranja i
njihove obitelji, trebaju dodatne mehanizme kojima će se barem približiti
pravednijem ishodu za žrtve i stradalnike.
U prvom je redu potrebno javno priznati štetu koja je
nanesena žrtvama i utvrditi odgovarajuću naknadu. Nužna je i izgradnja
memorijala kojima se priznaje i odaje počast patnjama i stradanjima žrtava,
reparacija za preživjele te edukacije o prošlosti u školama – to su tek neke od
potreba koje su detektirane tijekom konzultacijskog procesa o Inicijativi za
REKOM. Povijesno iskustvo, temeljeno na ratnim događanjima (zločini, stradanja,
uništena materijalna i kulturna dobra) tijekom II. svjetskog rata na prostoru
bivše Jugoslavije dodatno ukazuje na važnost ovakvog činjenja. Upravo je neistraživanja
svih zločina, nepriznavanje svih žrtava, ideološki obojena slika rata,
nažalost, jednim dijelom doprinijela sukobima devedesetih na prostorima država
nastalih u post-jugoslavenskoj eri. Na prostorima gdje živimo puno je
nenaučenih lekcija iz bliže i dalje povijesti, puno je predrasuda i stereotipa,
mitova i paradigmi na kojima se vještom manipulacijom mogu vrlo lako zapaliti
nacionalističke strasti i stvoriti ozračje kaosa.
Stoga i ovom prilikom upozoravamo na značaj i ulogu
buduće regionalne komisije (REKOM) koja nepristranim istraživanjem povijesnih
izvora može biti važan iskorak u rasvjetljavanju sudbine nestalih i vraćanja
dostojanstva svim žrtvama.
Želimo da REKOM prekine praksu licitiranja i
manipuliranja brojkama žrtava te da po prvi put na ovim prostorima u potpunosti
utvrdi imena i okolnosti stradanja žrtava. Države slijednice SFR Jugoslavije moraju
osnovati međudržavnu komisiju koja bi utvrdila činjenice o proteklim ratovima i
okolnostima koje su do njih dovele, sačinila popise svih ubijenih i nestalih te
navela mjesta teških ratnih zločina, masovnih grobnica i logora. Koaliciji za
REKOM, koju čini 1.700 organizacija i pojedinki/aca, podršku za osnivanje takve
komisije dalo je 500.000 građana/ki u regiji, te veliki broj političara i drugih
uglednih osoba. Zakonodavstva naših država omogućavaju osnivanje takve komisije
putem međudržavnih ugovora. U Koaliciji za REKOM smatramo da postoji dostatna
razina političke volje za pokretanje procesa dogovaranja među državama. Očekujemo
da vladine institucije učine dodatni civilizacijski iskorak i formiraju REKOM.
Za organizacije civilnog društva:
Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb
Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska
prava Osijek
Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb
Nela Pamuković, Centar za žene žrtve rata, Zagreb
Mirjana Bilopavlović, Delfin, Pakrac
Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb
Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb
Sandra Benčić, Kuća ljudskih prava, Zagreb
Mirjana Galo, Homo, Pula
Ljubo Manojlović, Srpski Demokratski Forum, Zagreb
Goran Božičević, MIRamiDA Center, Grožnjan
Rada Borić, Centar za ženske studije, Zagreb
Paula Zore, Ženska soba, Zagreb
Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative,
Poreč
Mirjana Kučer, Domine, Split
Ljiljana Gehrecke, Vukovar
Drago Pilsel, Zagreb
Miroslav Varga, Osijek
Maja Hasanbašić, Zagreb
Vjeran Pavlaković, Zagreb





